Godine 2017., nakon novinarske istrage New York Timesa, prvi su put postali javni programi AATIP i AAWSAP koje je financirala Obrambena obavještajna agencija. Među objavljenim materijalima našao se i dokument koji razmatra mogućnost nuklearnog ispitivanja Mjesečeve unutrašnjosti u potrazi za “negativnom masom”, hipotetskom tvari za koju ne postoji nikakav eksperimentalni dokaz, piše IFLScience.
Programi AATIP i AAWSAP djelovali su između 2007. i 2012. AATIP se bavio neobjašnjenim zračnim pojavama, dok je AAWSAP otišao još dalje te je u svoje analize uključio ideje o warp pogonima, manipuliranju dodatnim dimenzijama i drugim konceptima za koje ne postoji nikakav eksperimentalni temelj. Najbizarniji od svih dokumenata nosio je naslov “Negative Mass Propulsion“, a unutar njega se predlagalo miniranje Mjeseca i izgradnja golemog tunela kroz njegovu unutrašnjost kako bi se, prema autorima, došlo do egzotične tvari koja bi mogla revolucionirati svemirska putovanja.
Ideja bez fizikalnog uporišta
U tekstu se tvrdi da su “negativne mase svuda oko nas, skrivene iza pozitivnih masa” te da bi se snažnim poljima ili visokoenergetskim česticama navodno mogle “osloboditi”. Druga mogućnost koju autori predlažu bila bi potraga za mjestima u svemiru gdje je priroda već izvršila tu “separaciju”, nakon čega bi se ta tvar mogla “eksploatirati.”
Fizika zasad ne poznaje ništa što bi upućivalo na postojanje negativne mase. U jednadžbama se takav predznak može matematički dopustiti, ali to ne znači da postoji u prirodi. Sva mjerenja pokazuju da su tri pojma mase, inercijska, aktivna gravitacijska i pasivna gravitacijska, međusobno jednaki, što je temelj stabilnosti fizikalnih zakona. Ako bi jedan od njih imao drukčije svojstvo, sustavi bi se ponašali na način koji nikada nije opažen.
Povremeno se spominje analogija mjehurića u vodi koji se kreću prema gore dok gravitacija djeluje prema dolje. No taj je učinak posljedica raspodjele tlaka u fluidu, a ne primjer egzotične tvari. Da negativna masa zbilja postoji, međusobno bi se odbijala, istodobno bi se gibala prema pozitivnoj masi i stvarala bi vrlo nestabilne konfiguracije. Takve interakcije nikada nisu zabilježene, ni u laboratoriju ni u promatranjima kozmosa.
Nuklearna eksplozija kao “geološko istraživanje”
Unatoč odsustvu dokaza, autori AAWSAP-ova dokumenta otišli su korak dalje i spekulirali da se u središtu Mjeseca tijekom milijardi godina možda nakupila “ultralaka negativna tvar.” Tvrdili su da bi takav materijal mogao biti i stotinu tisuća puta lakši od čelika, ali s jednako velikom čvrstoćom, što bi navodno omogućilo gradnju svemirskih letjelica gotovo bez inercije.
Kako doznati nalazi li se takva tvar u unutrašnjosti Mjeseca? Prema autorima, odgovor bi dala “seizmička tomografija dobivena nuklearnim eksplozijama na površini Mjeseca”.
U nastavku dokumenta nalazi se niz proračuna koji razrađuju kako bi se serijom termonuklearnih eksplozija mogao otvoriti cilindrični kanal sve do unutarnjih slojeva Mjeseca. Prema autorima, takav bi tunel omogućio pristup hipotetskoj negativnoj tvari koja bi se navodno mogla nalaziti u središtu. U njihovoj interpretaciji, materijal s tim svojstvima imao bi potencijal radikalno smanjiti energetske potrebe svemirskih letjelica i promijeniti način na koji se planiraju međuplanetarna i među-zvjezdana putovanja.
Zemlja se, dodali su, ne bi mogla “bušiti” na isti način zbog previsokih temperatura i tlaka. Mjesec je, smatraju, mnogo pogodnije tijelo za takav pothvat.
Naravno, cijela vizija vrlo brzo prelazi granicu znanosti i ulazi u područje čiste fantastike. Negativna masa nije opažena, eter na koji se dokument poziva odbačen je još u 19. stoljeću, a ideja nuklearnog tunela kroz Mjesec nijednom se ne pojavljuje u ozbiljnoj znanstvenoj raspravi.
Za Mjesec, barem u bliskoj budućnosti, ne prijeti ništa slično. Svi dokumenti koje je objavio VICE dostupni su javno, no ostaju tek kuriozitet iz vremena kada su pojedini vojni programi ulazili duboko u područje ideja bez ikakvog fizikalnog temelja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
