Mjesec se često doima kao svijet koji se više ne mijenja, ali njegova površina i dalje povremeno prima udare koji u nekoliko sekundi preoblikuju čitave dijelove krajolika. Upravo takav rijedak događaj otkrila je NASA-ina sonda Lunar Reconnaissance Orbiter: na površini je pronađen novi krater promjera 225 metara, toliko velik da se sličan udar očekuje otprilike jednom u gotovo stoljeće i pol. Zbog toga je ovo otkriće više od puke zanimljivosti, jer znanstvenicima daje rijetku priliku da svoje modele mjesečevih udara usporede sa stvarnim, svježim tragom na terenu.
Lunar Reconnaissance Orbiter lansiran je 2009. godine kako bi snimao i kartirao Zemljin prirodni satelit, pratio sastav i temperaturu njegove površine te tražio resurse poput vode i pogodna mjesta za buduća slijetanja s posadom i bez nje. Nakon gotovo 17 godina rada riječ je o najdugovječnijoj misiji u orbiti oko Mjeseca. Upravo zato što neprekidno bilježi stanje tla, ta letjelica može pokazati i kada se naizgled nepromjenjiva površina ipak promijenila. Premda postoje naznake da je Mjesec geološki aktivniji nego što se dugo mislilo, najveći dio takvih promjena i dalje nastaje nakon udara meteorita, bez zaštite koju bi pružila gušća atmosfera.
Krater kakav nastaje rijetko
Novo otkriće objavio je astronom Mark Robinson, glavni istraživač kamere LROC, na 57. izdanju skupa Lunar and Planetary Sciences Meeting održanom u Teksasu. Krater je pronađen tijekom rutinske usporedbe starijih i novijih snimaka, a po veličini znatno nadmašuje sve dosad zabilježene nove kratere nastale tijekom ove misije. Prije njega najveći tako otkriveni krater imao je promjer od 70 metara.
Procjene temeljene na učestalosti udara na Mjesec i drugim tijelima Sunčeva sustava upućuju na to da se krater te veličine stvara tek otprilike svakih 139 godina. Novi krater prosječno je dubok oko 43 metra, a oko njega se vide svijetle pruge izbačenog materijala, odnosno stijena i prašine koje je udar razbacao po okolici. Prema procjeni tima, nastao je negdje krajem proljeća 2024. godine.
Upravo je taj svježi trag znanstvenicima dao rijetku priliku da provjere koliko se njihove simulacije podudaraju sa stvarnim posljedicama udara. Raniji modeli upućivali su na to da će raspodjela veličina izbačenih blokova mjesečeve stijene slijediti jasan obrazac, pri čemu bi najveći komadi trebali dosezati između četiri i 12 metara. Na snimkama je najveći uočeni blok bio širok oko 11 metara, što se vrlo dobro uklapa u te procjene.
Kad novi udar briše stare
Najzanimljiviji dio ove priče jest to što je nakon tog udara na Mjesecu ostalo manje vidljivih kratera nego prije njega. U pojasu koji se proteže do udaljenosti od dvaju radijusa novonastalog kratera istraživači su uspjeli uočiti samo dva starija kratera, promjera četiri i osam metara, i oba su se nalazila tik uz vanjski rub tog područja, na manje od trideset metara od granice. Svi ostali raniji krateri unutar tog pojasa, uključujući i one široke do 40 metara, ili su potpuno izbrisani ili su toliko oštećeni da se pri osvjetljenju s upadnim kutom od 38 stupnjeva više ne mogu pouzdano razaznati. Ipak, buduće snimke mogle bi pokazati da je poneki trag ipak preživio.
Istraživači pritom naglašavaju da se i nestanak starijih kratera i raspored svijetlog materijala izbačenog pri udaru dobro uklapaju u ranije modele. Prema tim proračunima, neprekinuti sloj izbačenog materijala trebao bi ostati uglavnom ograničen na područje unutar dvaju radijusa od ruba kratera. Upravo zato ovaj slučaj ima posebnu znanstvenu težinu: istraživači na raspolaganju imaju snimke površine prije i poslije udara, u razlučivosti od svega nekoliko metara, što je rijetka prilika za provjeru načina na koji nastaju manji udarni krateri.
Iza ovog otkrića ne stoji samo još jedan svježi krater, nego rijetka prilika da se na djelu vidi kako jedan udar u trenutku briše starije tragove i preoblikuje dio Mjesečeve površine. Za istraživače je to jedan od onih rijetkih slučajeva u kojima teorija napokon dobiva svoj jasan, vidljiv dokaz na terenu.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
