Pun Mjesec sa Zemlje djeluje mirno i nepromjenjivo, ali njegova je površina zapravo zapis sudara koji traju već oko četiri milijarde godina. Novi lunarni krater, nastao u kasno proljeće 2024., pokazuje da to bombardiranje nije davna prošlost, nego proces koji traje i danas. Na mjestu udara ostala je rupa široka 225 metara, otprilike koliko iznose dva nogometna igrališta postavljena jedno iza drugoga.
Tamna područja koja vidimo na Mjesecu golemi su bazeni nastali u drevnim udarima, dok su svjetlije visoravni prepune manjih i većih kratera. Za razliku od Zemlje, Mjesec nema kišu, rijeke ni vjetar koji bi s vremenom izravnali teren. Tragovi udara zato ondje ostaju sačuvani iznimno dugo, pa se i svježe nastale strukture mogu proučavati s velikom jasnoćom.
Novi lunarni krater na snimkama prije i poslije udara
Svemirske stijene različitih veličina stalno udaraju u nezaštićenu mjesečevu površinu, ali takve događaje rijetko uspijemo zabilježiti dovoljno brzo i dovoljno jasno za detaljnu analizu. Upravo zato ovaj novi lunarni krater ima posebnu vrijednost. Snimke istog područja prije i nakon udara zabilježila je kamera na NASA-inoj sondi Lunar Reconnaissance Orbiter, pa su ih istraživači mogli izravno usporediti.
Rezultati su predstavljeni u ožujku 2026. na 57. skupu Lunar and Planetary Science Conference u Teksasu. Do tada je najveći novonastali krater zabilježen tijekom misije LRO bio širok 70 metara. Ovaj novi, širok 225 metara, uvjerljivo je najveći takav trag udara otkriven tijekom cijele misije.
Prema modelima koji procjenjuju učestalost udara te veličine, ovakav bi se događaj na bilo kojem pojedinom dijelu mjesečeve površine trebao dogoditi tek otprilike jednom u 139 godina. To znači da su istraživači dobili rijetku priliku proučiti svježe nastalu strukturu gotovo neposredno nakon njezina nastanka, i to na temelju kvalitetnih snimki snimljenih prije i poslije udara.
Trag udara i rastaljena stijena
Krater je dubok 43 metra, s vrlo strmim stijenkama i jasno izraženim rubom oko kojega leže veliki blokovi izbačene stijene. Najveći među njima imaju oko 13 metara u promjeru, što pokazuje kolikom je snagom materijal izbačen nakon udara.
Raspored tog materijala otkriva i smjer iz kojega je tijelo stiglo. Sve upućuje na to da je udarač došao iz smjera jug-jugozapada te nakon udara izbacio najveći dio materijala prema sjeveru. Na površini je pritom ostao izdužen i jasno usmjeren trag izbačenog materijala, kakav se očekuje nakon kosog udara pri vrlo velikoj brzini.
Dodatne pojedinosti vide se i unutar samog kratera. Istraživači su ondje uočili tamna područja za koja smatraju da predstavljaju staklastu stijenu nastalu pri udaru. Takav materijal nastaje kada se dio podloge u trenutku sudara naglo rastali zbog ekstremne topline, a zatim se vrlo brzo ponovno skrutne. Riječ je o izravnom tragu siline udara koji je u djeliću sekunde oslobodio golemu količinu energije.
Vrijednost ovog otkrića nije samo u veličini kratera nego i u kvaliteti podataka koji su sada prvi put dostupni. Istraživači raspolažu snimkama u razmjeru metara koje prikazuju isto mjesto prije i nakon nastanka kratera ove veličine, što je iznimno rijedak slučaj.
Takav skup podataka omogućuje precizniju provjeru i doradu modela nastanka kratera, ne samo na Mjesecu nego i na drugim tijelima Sunčeva sustava. Istraživači sada mogu izravno usporediti promjenu površine, dubinu kratera, raspored izbačenog materijala i tragove rastaljene stijene na svježem mjestu udara. Za krater ove veličine to je prvi takav zapis dobiven tijekom misije LRO.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
