Ako nije, objašnjenje bi moglo biti još neobičnije.
Sudar iz vedra neba
Kako prenosi IFLScience, u noći 19. listopada, veterinar iz Južne Australije, dr. Andrew Melville-Smith, doživio je nesvakidašnji incident. Njegova nova Tesla Model Y bila je pogođena nepoznatim objektom koji je za sobom ostavio trag kakav nitko od servisera nije ranije vidio. Južnoaustralski muzej zatražio je pristup automobilu kako bi prikupio uzorke i ispitao sumnju da bi ovo mogao biti prvi potvrđeni slučaj da meteoritski fragment pogodi vozilo u pokretu.
Melville-Smith svakodnevno putuje između svojih veterinarskih klinika u Whyalli i Cowellu, udaljenih više od 100 kilometara. No te je subote bio na suprotnoj strani Spencerova zaljeva kad se dogodilo nešto što bi se moglo opisati samo kao eksplozija iz vedra neba.
“Odjednom je odjeknula zaglušujuća detonacija, a staklo je eksplodiralo po nama,” napisao je kasnije na mrežnim stranicama svoje ambulante. “Bio sam u šoku, brisao sam komadiće stakla s lica i pokušavao shvatiti što se događa.” Unutrašnjost Tesle ubrzo se ispunila bijelim dimom i mirisom paljevine.
“Supruga je viknula: ‘Auto je eksplodirao!’”, prisjeća se Melville-Smith. “Mislio sam da nas je netko pogodio sačmaricom.” Kad su napokon uspjeli stati i procijeniti situaciju, pokazalo se da ni jedno objašnjenje ne drži vodu. Osim uništenog vjetrobrana, automobil je bio potpuno ispravan i nastavio je vožnju bez problema.
U pustim dijelovima australskog zaleđa teško da bi itko mogao biti dovoljno blizu da puca, a ni uobičajene opasnosti poput klokana ne bi mogle izazvati štetu kakva je nastala, vjetrobran se doslovno rastopio prema unutra, piše IFLScience. Kada su se vratili na mjesto događaja, nisu pronašli nikakav trag udara, a kamere automobila nisu zabilježile ništa neobično.
Staklo rastaljeno na 1 500 stupnjeva
U servisu je misterij postao još veći. Melville-Smith, poznat po promicanju električnih vozila i prvom brzom punjaču izvan Adelaidea, od majstora je čuo da nitko nikada nije vidio djelomično rastaljeno vjetrobransko staklo. Jedan od njih objasnio mu je da se automobilsko staklo topi tek na oko 1 500 °C – temperaturi koju teško može izazvati bilo što zemaljsko.
Fotografije je poslao Južnoaustralskom muzeju. U početku su stručnjaci bili skeptični. “Dobivamo mnogo upita o mogućim meteoritima, a u većini slučajeva ispostavi se da je riječ o običnim stijenama koje samo izgledaju svemirski,” rekao je dr. Kieran Meaney, voditelj zbirke minerala i meteorita.
No nakon pregleda snimki, mišljenje se promijenilo. “Automobil je očito pogodilo nešto vrlo vruće, a za sada nemamo drugo objašnjenje koje bi imalo smisla,” rekao je Meaney.
“Tada su u muzeju postali prilično uzbuđeni,” prepričava Melville-Smith. “I nama je palo na pamet da bi to mogao biti meteorit, ali tek kad su stručnjaci rekli da je moguće, usudili smo se to javno spomenuti.”
Muzej će, kako je najavljeno, uzeti uzorke s vozila. Ako se potvrdi da se radi o meteoritu, bio bi to prvi takav zabilježeni slučaj u svijetu, i zanimljivo svjedočanstvo koliko je slučajnost ponekad dramatična.
Meteor, svemirski otpad ili nepoznata sila?
Neki stručnjaci ipak sumnjaju u meteoritsko podrijetlo. Astrofizičar prof. Jonti Horner sa Sveučilišta Southern Queensland ističe da meteoriti, iako se u gornjim slojevima atmosfere jako zagrijavaju, tijekom pada brzo gube brzinu i toplinu. Kad dotaknu tlo, obično su već hladni, svakako ne dovoljno vrući da rastale staklo.
Dr. Hadrien Devillepoix sa Sveučilišta Curtin napomenuo je i da bi, da je došlo do vidljivog pada, svjedoci mogli opaziti blještav trag čak i iz Adelaidea. Međutim, nitko ništa nije prijavio, a ni Melville-Smith ni njegovi suputnici nisu vidjeli svjetlosni bljesak prije udara.
Budući da je nebo te noći bilo potpuno vedro, mogućnost udara groma odmah je odbačena. A zemaljsko objašnjenje za rastaljeni vjetrobran zasad ne postoji. Sam Melville-Smith ostaje suzdržan i ne pretendira na stručnost izvan svoje struke. “Ja poznajem pse i mačke, ne svemirske stijene,” rekao je uz osmijeh. Zbog epidemije parvovirusa koja je u njegovoj regiji preopteretila veterinarske ambulante, nije imao vremena detaljnije se baviti incidentom.
Dr. Ellie Sansom iz mreže Desert Fireball Network također sumnja da se radi o meteoritu, ali ne isključuje mogućnost svemirskog otpada. Samo dva tjedna ranije na drugom kraju Australije s neba je pao gorući komad raketnog stupnja. Takvi događaji i dalje su rijetki, ali postaju sve češći s porastom svemirske aktivnosti.
Ako se potvrdi da je Teslu pogodio dio svemirskog otpada, ostaje pitanje, čiji je bio. Ironično, mogao bi potjecati upravo iz programa druge Muskove kompanije.
Autopilot koji je možda spasio živote
Melville-Smith smatra da mu je Teslina automatika doslovno spasila život. “Da smo bili u bilo kojem drugom automobilu, vjerojatno bismo se zabili s ceste u onim sekundama kad nismo mogli vidjeti ni reagirati,” rekao je. “Sustav za potpuno samostalnu vožnju održao nas je na cesti i spriječio nesreću.”
Što god pogodilo Teslu te noći, incident ostaje zagonetka koja spaja tehnologiju, znanost i nevjerojatan splet okolnosti. Hoće li analize potvrditi meteor, komad rakete ili nešto sasvim drugo, tek će se pokazati, ali zasad, rastaljeni vjetrobran usred australske noći ostaje jedno od najčudnijih svjedočanstava o mogućem susretu između automobila i svemira.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
