Venera, često opisana kao Zemljina blizanka zbog slične veličine, u stvarnosti je daleko od gostoljubivog svijeta. Drugi planet po udaljenosti od Sunca ima površinsku temperaturu dovoljno visoku da rastopi olovo, dok je tlak na njenoj površini usporediv s tlakom na dubini od jednog kilometra ispod razine mora na Zemlji. Uz to, Veneru prekrivaju gusti oblaci bogati kiselinama, osobito sumpornom kiselinom. Međutim, nova istraživanja otkrivaju još složeniju sliku ovog planeta.
Iako je Venera danas izrazito suha, u njezinoj atmosferi još uvijek postoje tragovi vode. Znanstvenici s Tohoku Sveučilišta iskoristili su podatke prikupljene pomoću instrumenta Solarne Okultacije u Infracrvenom Spektru (SOIR), koji je dio ESA-ine misije Venus Express, kako bi detaljno analizirali distribuciju vode u Venerinoj atmosferi. Njihov fokus bio je na dvije vrste molekula vode: običnoj vodi (H2O) i HDO, što je voda koja sadrži jedan atom deuterija umjesto vodika.
HDO je molekula vode u kojoj je jedan od vodikovih atoma zamijenjen deuterijem, izotopom vodika koji sadrži dodatni neutron u jezgri. Na Zemlji je deuterij relativno rijedak, ali u Venerinoj atmosferi znanstvenici su otkrili da ga ima čak 120 puta više nego u Zemljinoj vodi. Ovo obogaćenje deuterijem nastalo je zbog sunčevog zračenja koje razbija molekule vode; pri tome lakši vodik brže napušta atmosferu, dok teži deuterij ostaje.
Neobična distribucija na velikim visinama
Jedno od ključnih otkrića ovog istraživanja je da se veća koncentracija obje vrste vode nalazi na visinama između 70 i 110 kilometara iznad Venerine površine, daleko iznad oblaka. Štoviše, na tim visinama omjer HDO u odnosu na običnu vodu dramatično raste. Na najvišim točkama zabilježeno je čak 1.500 puta više HDO nego obične vode.
Ovaj neobičan obrazac distribucije vode pripisuje se ciklusu vode i sumporne kiseline u atmosferi Venere. Hidratizirana sumporna kiselina formira se neposredno iznad oblaka, gdje se diže i otpušta HDO molekule. Zatim se para spušta prema nižim slojevima atmosfere, gdje se ponovno kondenzira i ciklus se ponavlja. Ovi rezultati naglašavaju potrebu za uključivanjem visinskih promjena u modele atmosfere Venere, što bi moglo biti ključno za bolje razumijevanje ovog planeta.
Nova istraživanja Venere na pomolu
Venera će uskoro biti predmet intenzivnog istraživanja s nekoliko nadolazećih misija. U siječnju 2025. godine planirano je lansiranje sonde Rocket Lab, prve privatne misije koja će istraživati drugi planet. Ova sonda će ući u Venerinu atmosferu i pružiti vrijedne podatke iz blizine. Također, NASA planira dvije misije na Veneru u sljedećem desetljeću, uključujući misiju DAVINCI+, dok će Europska svemirska agencija (ESA) pokrenuti misiju EnVision s ciljem razumijevanja povezanosti između neobične atmosfere i geološke aktivnosti Venere.
Ovo istraživanje objavljeno je u uglednom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, a nova saznanja donose dodatnu složenost u našu sliku ovog intrigantnog planeta.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
