Ne, nije otkriven “izgubljeni grad” u dubinama oceana

Blizu vrha podmorske planine, zapadno od Srednjoatlantskog grebena, nalazi se neobičan krajolik: serija tornjeva koji se izdižu iz morske magle.

Ovi tornjevi, izrađeni od kremastog karbonata, otkrivaju sablasnu plavu nijansu pod svjetlom daljinski upravljane podmorice koja je poslana na istraživanje. Visina im varira od malih formacija sličnih gljivama do impresivnog monolita visokog 60 metara. Ovo čudo prirode neki naši portali prenose kao nalazak Izgubljenog Grada. Ali zapravo, ne radi se o nikakvom gradu. Barem ne u doslovnom smislu. Nije dio izgubljene civilizacije. To što je pronađeno je impresivni čin prirode. The Lost City, ili Izgubljeni Grad, je zapravo regija hidtrotermalnih polja, i to ime je dobilo zbog impresivnih geoloških pojava.

Otkriven 2000. godine, na dubini od preko 700 metara, ovo Hidrotermalno Polje predstavlja najdugovječnije poznato mjesto podvodnog izbijanja u oceanu, jedinstveno u svojoj vrsti. Već više od 120,000 godina, na ovom području, izdignuti zemaljski plašt reagira s morskom vodom, oslobađajući vodik, metan i druge plinove u ocean.

U pukotinama i šupljinama ovih izvora, hidrokarboni hrane neobične mikrobne zajednice, čak i bez prisustva kisika. “Dimnjaci,” iz kojih izlaze plinovi temperature do 40 °C, dom su brojnim puževima i rakovima. Iako su veće životinje kao što su rakovi, škampi, morski ježevi i jegulje rijetki, one su ipak prisutne.

Vrvi životom

Unatoč izrazito neprijateljskom okruženju, ono vrvi životom, a istraživači ističu važnost njegove zaštite. Iako vjerojatno postoje slična hidrotermalna polja u drugim dijelovima svjetskih oceana, ovo je jedino takvo mjesto koje su do sada otkrile daljinski upravljane podmornice.

Ugljikovodici proizvedeni u ovom hidrotermalnom polju nisu rezultat djelovanja atmosferskog ugljičnog dioksida ili sunčeve svjetlosti, već su proizvod kemijskih reakcija na dubokom morskom dnu. S obzirom na to da su ugljikovodici temeljni elementi života, ovo otkriće otvara mogućnost da je život nastao u sličnom staništu. Ne samo na Zemlji, već i na drugim planetama.

“Mikrobiolog William Brazelton izjavio je 2018. godine za ‘Smithsonian’: ‘Ovo je primjer ekosustava koji bi mogao biti aktivan na Enceladusu ili Europi, Saturnovim i Jupiterovim mjesecima, baš sada,’ implicirajući mogućnost postojanja života na tim mjestima, pa čak i na Marsu u prošlosti.”

Ekosustav koji ne ovisi o toplini magme

Za razliku od podvodnih hidrotermalnih izvora bogatih željezom i sumporom, poznatih kao “crni pušači — podvodni hidrotermalni izvori bogati željezom i sumporom”, ovaj ekosustav ne ovisi o toplini magme.

Dok ovi podvodni hidrotermalni izvori proizvode minerale bogate željezom i sumporom, “prirodni dimnjaci” proizvode do 100 puta više vodika i metana. Kalcitni dimnjaci ovog fascinantnog ekosustava su mnogo veći od ‘crnih pušača’, što ukazuje na njihovu dužu aktivnost. Najviši među njima, nazvan Posejdon, proteže se više od 60 metara u visinu.

Istočno od tornja nalazi se litica s povremenim aktivnostima. Znanstvenici sa Sveučilišta u Washingtonu opisuju ove izvore kao ‘plačuće’, stvarajući “grozdove delikatnih, višekrakih karbonatnih struktura koje se protežu van poput prstiju okrenutih prema gore.”

Nažalost, znanstvenici nisu jedini koji su zaintrigirani ovim neobičnim terenom.

Godine 2018. objavljeno je da je Poljska dobila prava za rudarenje u dubokom moru oko u blizini. Iako u samom hidrotermalnom polju nema dragocjenih resursa, uništavanje okolnog područja moglo bi imati nepredvidive posljedice.

Ispuštanja i prašina, pokrenuta rudarenjem, lako bi mogla prekriti ovaj izuzetni habitat, upozoravaju znanstvenici. Stoga neki stručnjaci zagovaraju proglašenje ove regije dijelom svjetske baštine, kako bi se zaštitilo ovo prirodno čudo prije nego što bude prekasno. Ajmo probati ga sačuvati.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr