Dok se NASA sprema poslati posadu na prvi let oko Mjeseca nakon više od pola stoljeća, u pozadini se već sužava izbor mjesta na kojima bi ljudi ponovno mogli stati na lunarnu površinu. Novi rezultati predstavljeni na 57. Konferenciji o Mjesecu i planetarnoj znanosti sveo je taj izbor na devet regija na južnom polu Mjeseca, što je važan korak za buduće misije s posadom.
Artemis II trebao bi poletjeti za manje od dva dana na povijesno desetodnevno putovanje oko Mjeseca. Bit će to prvi put od misije Apollo 17 iz 1972. da ljudi lete izvan niske Zemljine orbite, a misija bi mogla postaviti i nove rekorde udaljenosti od Zemlje. Ipak, riječ je samo o preletu oko Mjeseca. Slijetanje ljudi na površinu ostaje zadatak neke od sljedećih misija.
Devet regija pod strožim kriterijima
Tim NASA-inih stručnjaka i industrijskih partnera predstavio je ažurirani popis od devet mogućih područja slijetanja, isti onaj koji je prvi put objavljen u listopadu 2024. Taj je popis nastavak NASA-ina odabira iz 2022., kada je bilo izdvojeno 13 kandidatskih lokacija, s ciljem da se broj postupno suzi na mjesta koja nude najbolji omjer sigurnosti, operativne izvedivosti i znanstvene vrijednosti.
U međuvremenu su, naime, provedene brojne procjene i izmjene vezane uz samu arhitekturu misije. Pri izboru su uzeti u obzir dizajn letjelice za slijetanje s posadom i drugih vozila, mogućnosti komunikacije sa Zemljom, osvijetljenost terena, sigurnost pri spuštanju i boravku na površini te trajanje same površinske misije, koje istraživači procjenjuju na između 5,75 i 6,25 dana.
Autori rada pritom naglašavaju da izbacivanje četiri ranije razmatrane regije ne znači da su ta područja neprikladna za buduća istraživanja. Riječ je prije svega o sužavanju izbora prema sadašnjim operativnim, sigurnosnim i znanstvenim kriterijima za prvu misiju s posadom koja bi trebala sletjeti na Mjesec.
To je u međuvremenu postalo još važnije jer je NASA promijenila arhitekturu programa, pa Artemis III više nije planiran kao misija slijetanja, nego kao demonstracijski let u niskoj Zemljinoj orbiti radi testiranja sustava potrebnih za kasnije spuštanje na lunarnu površinu. U tom okviru devet izdvojenih regija treba promatrati kao najuži izbor za Artemis IV, koji je sada NASA-ina planirana prva misija s ljudskim slijetanjem na južni pol Mjeseca.
Južni pol skriva led i rizik
Svih devet odabranih regija nalazi se na južnom polu Mjeseca, a upravo ondje komunikacija sa Zemljom postaje jedno od ključnih pitanja. Zemljina os nagnuta je oko 23,5 stupnjeva u odnosu na Sunce, dok je Mjesečeva nagnuta tek oko 5 stupnjeva. Zbog tako malog nagiba neka područja na polovima nisu stalno u izravnoj geometriji prema Zemlji, pa veza može povremeno prekidati.
Koliko to može biti opasno, pokazala je misija IM-2 tvrtke Intuitive Machines, koja je pokušala sletjeti blizu južnog pola, ali je završila nagnuta u krateru. Tijekom spuštanja došlo je do velikih promjena u telemetriji i podacima o visini, pa letjelica zbog povremenih prekida veze sa Zemljom nije pouzdano određivala vlastiti položaj. Do toga može doći kada letjelica nakratko prođe iza ruba kratera ili manjeg uzvišenja i izgubi kontakt s kontrolorima na Zemlji. Robotička misija takav kvar možda i može preživjeti, ali kod posade trajna i neprekinuta komunikacija postaje pitanje osnovne sigurnosti.
NASA ipak cilja upravo južni pol jer se ondje, u dubokim kraterima koji možda nisu vidjeli Sunčevu svjetlost milijardama godina, nalaze velike zalihe vodenog leda. Riječ je o trajno zasjenjenim područjima, nastalima upravo zbog malog nagiba Mjesečeve osi. U tako hladnim uvjetima led se može gomilati vrlo sporo, ali kroz goleme vremenske razmake. Za buduće ljudske misije to nije samo znanstveno zanimljivo, nego i praktično presudno, jer bi voda na Mjesecu mogla postati jedan od temelja dugotrajnijeg boravka na njegovoj površini. Jedan lunarni dan traje oko 29,5 zemaljskih dana, pa ritam dugih razdoblja svjetla i sjene dodatno određuje gdje je moguće sigurno sletjeti, raditi i ostati.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
