Od studenoga 2000. godine, bez prekida, 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu, NASA i njezini međunarodni partneri održavaju stalnu ljudsku prisutnost u niskoj Zemljinoj orbiti. U svakoj misiji na postaji nalazio se barem jedan američki astronaut, a ta će se tradicija uskoro protegnuti na četvrt stoljeća.
U povijesti svemirskih letova, Međunarodna svemirska postaja (MSP) predstavlja jedno od najvećih postignuća čovječanstva. Ona je ujedno i simbol suradnje među državama koje su kroz povijest često imale suprotstavljene interese: Sjedinjenim Državama, Europom, Kanadom, Japanom i Rusijom. No, kao i svaka tehnička infrastruktura, MSP ima svoj životni vijek, a NASA potvrđuje da će 2030. godine doći vrijeme za njezino kontrolirano deorbitiranje i završetak rada, pri čemu će postaja biti usmjerena prema sigurnom padu u udaljeni dio Tihog oceana.
Dvadeset i pet godina znanosti u orbiti
Od lansiranja prvih segmenata 1998. godine MSP je postala jedinstveni laboratorij u kojem su se provodila istraživanja u nizu znanstvenih disciplina: od znanosti o materijalima i biotehnologije do astronomije, astrofizike, znanosti o Zemlji i mnogih drugih područja.
Kako je pojasnio John M. Horack, profesor strojarstva i svemirskog inženjerstva na Državnom sveučilištu Ohio, eksperimenti provedeni u unutrašnjosti postaje, ali i na platformama postavljenima izvana, rezultirali su tisućama znanstvenih radova. Dosad je provedeno više od 4000 eksperimenata, a u recenziranim časopisima objavljeno je preko 4400 znanstvenih publikacija.
Neki od tih rezultata promijenili su razumijevanje prirodnih procesa i otvorili nove mogućnosti u medicini i tehnologiji. Primjeri uključuju otkrića o razvoju munja u atmosferi, unapređenja u kristalizaciji lijekova za borbu protiv raka, metode za uzgoj umjetnih mrežnica u mikrogravitaciji, istraživanja proizvodnje ultraprozirnih optičkih vlakana te prvo uspješno sekvenciranje DNK u orbiti.
MSP je dokazala vrijednost istraživanja u svemirskom okruženju u kojem vlada mikrogravitacija, vakuum, ekstremni temperaturni ciklusi i stalna izloženost zračenju. Upravo ti uvjeti omogućili su nova otkrića o osnovnim fizikalnim, kemijskim i biološkim procesima, znanja koja su istovremeno unaprijedila život na Zemlji i otvorila put budućim svemirskim misijama.
Što slijedi nakon MSP?
Nakon završetka rada Međunarodne svemirske postaje, NASA i njezini partneri ne planiraju povući se iz niske orbite, piše Horack. Cilj je zadržati kontinuitet ljudske prisutnosti i nastaviti iskorištavati orbitu na visini od oko 402 kilometra kao jedinstveni laboratorij.
U prosincu 2021. NASA je objavila tri dodjele za razvoj privatnih, komercijalno vođenih svemirskih postaja. Model se temelji na prethodnim uspješnim suradnjama: agencija je godinama koristila komercijalne partnere za opskrbu MSP, a nedavno je uvela i suradnju sa SpaceX-om (kapsula Dragon) i Boeingom (Starliner) za prijevoz astronauta.
Na temelju tih iskustava, NASA je uložila više od 400 milijuna američkih dolara kako bi potaknula razvoj novih postaja i omogućila njihovo lansiranje i rad prije deorbitiranja Međunarodne svemirske postaje.
U rujnu 2025. agencija je predstavila nacrt za drugu fazu partnerstava. Prema planu, odabrane tvrtke dobit će sredstva za ključne faze dizajna i morat će demonstrirati postaje koje mogu podržati četveročlanu posadu tijekom najmanje 30 dana u orbiti. Nakon toga slijedit će proces formalne certifikacije sigurnosnih zahtjeva.
U konačnici, NASA planira ugovarati misije i druge usluge na komercijalnim postajama po tržišnom modelu, na isti način na koji danas ugovara opskrbne i posadne letove prema Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Utrka u orbiti: SAD i Kina
Dok se u SAD-u razvija komercijalni pristup, Kina već sada održava stalnu posadu na svojoj svemirskoj postaji Tiangong. Riječ je o tročlanoj orbitalnoj postaji koja se također nalazi na visini od oko 402 kilometra.
Ako nakon 2030. dođe do prekida američko-međunarodne prisutnosti, Kina bi mogla preuzeti status najduže stalno naseljene svemirske postaje. Tiangong je u stalnom radu već oko četiri godine, a planira se dugotrajan nastavak misija.
Unatoč planiranom završetku rada, Međunarodna svemirska postaja ostat će još nekoliko godina jedan od najupečatljivijih objekata na noćnom nebu. Kreće se brzinom od približno 28 000 kilometara na sat, a pri većini preleta može se vidjeti kao najsjajnija točka na nebu, nerijetko sjajnija i od same Venere.
Do trenutka kada 2030. bude usmjeren prema kontroliranom ulasku u atmosferu i sigurnom padu u Tihi ocean, MSP će ostati podsjetnik na suradnju, znanost i tehniku koja je obilježila čitavu epohu. Buduće komercijalne postaje imat će zadatak nastaviti taj kontinuitet, no hoće li to učiniti jednako uspješno, ostaje tek vidjeti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
