Analizira rasprostranjenosti Marsovih kratere i njihovog mineralnog sastava pružila je nove dokaze o prisutnosti tekuće vode na površini Crvenog planeta.
Voda i život na Marsu
Znanstvenici odavno znaju da je prije više milijardi godina Mars na površini imao vodu koja je tekla u prostranoj mreži rijeka i jezera te tako pružala potencijalno stanište za jednostavne (ili neke složenije) oblike života. Međutim, kako se atmosfera planeta s vremenom razrjeđivala ta je voda isparavala ostavljajući iza sebe pustinjski crveni svijet koji danas vidimo te koji NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) danas proučava.
Većina znanstvenika vjeruje da je voda s površine Marsa isparila prije otprilike 3 milijarde godina. Međutim u novom istraživanju dvojica znanstvenika – koji aktivno proučavaju podatke koje je MRO prikupio na Marsu tijekom posljednjih 15 godina – pronašli su dokaze koji značajno skraćuju taj vremenski okvir. Naime, prema njihovom istraživanju tragovi tekuće vode na Crvenom planetu mogli su biti prisutni čak do prije 2/2.5 milijarde godina, što znači da je voda na površini planeta tekla oko milijardu godina dulje od prethodnih procjena.
Nalazi – objavljeni u AGU Advances 27. prosinca 2021. – usredotočuju se na naslage kloridne soli koje su ostale nakon isparavanja ledene otopljene vode koja je tekla po krajoliku.
Detektiranje tragova vode
Dok je oblik određenih mreža dolina dao naslutiti da je voda možda tekla na Marsu nedavno, naslage soli daju prvi mineralni dokaz koji potvrđuje prisutnost tekuće vode. Ovo otkriće postavlja nova pitanja o tome koliko je dugo mikrobiološki život mogao preživjeti na Marsu, dakako ako je uopće postojao. Međutim – vođeni primjerom našeg planeta Zemlje – nije prenategnuto zaključiti da gdje ima vode potencijalno ima i života!
Voditeljica studije, Ellen Leask, provela je veći dio istraživanja u sklopu svog doktorskog rada na Caltechu u Pasadeni. Ona i profesorica Caltecha Bethany Ehlmann koristile su podatke iz instrumenta MRO nazvanog Compact Reconnaissance Imaging Spectrometer for Mars (CRISM) kako bi mapirali kloridne soli preko glinom bogatih visoravni južne Marsove hemisfere – terena obilježenog udarnim kraterima. Ovi krateri bili su jedan od ključeva za datiranje soli: što manje kratera ima teren, to je mlađi. Brojeći broj kratera na površini, znanstvenici mogu procijeniti starost proučavanog dijela površine Marsa.
Odgovor na pitanje leži u mineralnim dokazima
MRO ima dvije kamere koje imaju dovoljno dobru rezoluciju da snime kratere na površini Crvenog planeta, a Context Camera – sa svojom crno-bijelom širokokutnom lećom – pomaže znanstvenicima mapirati opseg klorida. Znanstvenici su također koristili i kameru u boji High-Resolution Imaging Science Experiment (HiRISE) koja im omogućuje da iz Svemira vide detalje male poput Marsovog rovera.
Koristeći obje kamere za izradu digitalnih karata nadmorske visine, Leask i Ehlmann otkrili su da se mnoge soli nalaze u depresijama – nekoć dom plitkim ribnjacima – na blago nagnutim vulkanskim ravnicama. Znanstvenici su također u blizini pronašli vijugave i suhe kanale – nekadašnje potoke koji su nekada dovodili vodu (od povremenog topljenja leda ili permafrosta) u ove ribnjake. Brojanje kratera i dokazi soli na vrhu vulkanskog terena omogućili su im datiraju naslage.
Minerale soli prvi je put otkrio prije 14 godina NASA-inim orbiterim Mars Odyssey, koji je lansiran 2001. MRO, koji ima instrumente veće rezolucije od Odysseya, lansiran je 2005. i od tada proučava površinu i karakteristike Marsa, a među njima i soli. S obje kamera upravlja NASA-in Jet Propulsion Laboratory u južnoj Kaliforniji.
„Dio vrijednosti MRO-a je da naš pogled na planet postaje sve detaljniji s vremenom. Što više planeta kartiramo našim instrumentima, to bolje možemo razumjeti njegovu povijest,“ rekla je Leslie Tamppari, zamjenica projektnog znanstvenika misije u JPL-u.
Nada za pronalazak Marsove podzemne vode ‘presušila’
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
