Artemis II završio je u petak rekordni let oko Mjeseca spuštanjem u Tihi ocean, a NASA je odmah nakon povratka posade usmjerila pozornost na sljedeći, mnogo zahtjevniji korak: spuštanje astronauta na površinu Mjeseca. Za taj pothvat agencija više ne razvija sve sama. Računa na dvije privatne letjelice za slijetanje, onu koju razvija SpaceX Elona Muska i onu iza koje stoji Blue Origin Jeffa Bezosa, s ciljem da ljudska posada sleti na Mjesec 2028. godine.
Vršiteljica dužnosti pomoćnice administratora NASA-e Lori Glaze nakon misije je rekla da će za ostvarenje tog plana trebati angažman cijele industrije i proizvodne linije koje tek moraju zaživjeti. Artemis II time je zaključen kao probni let, a glavni posao sada se seli na sustave koji bi trebali omogućiti samo slijetanje.
Apollo više nije model
Program Apollo, koji je između 1969. i 1972. na Mjesec spustio prve i zasad jedine ljude, bio je osmišljen za znatno skromnije zadaće. Na površinu su se spuštala po dvojica astronauta, i to na najviše nekoliko dana.
NASA danas cilja mnogo ambiciozniji profil misija. Plan je poslati četvero ljudi na letove koji bi trajali tjednima, a dugoročno ondje razviti trajnu postaju. Zbog toga je napušten model iz doba Apolla, u kojem je jedna raketa nosila i posadu i modul za slijetanje. Saturn V bio je zamišljen upravo tako.
U programu Artemis sustav je podijeljen na dva dijela. Orion nosi posadu sa Zemlje, dok će zasebna, privatno ugovorena letjelica služiti za spuštanje na Mjesec. Kent Chojnacki, NASA-in dužnosnik zadužen za razvoj letjelica za slijetanje, rekao je da se Apollo nije mogao smisleno proširiti na dugotrajna istraživanja i dulje boravke.
Jack Kiraly iz organizacije The Planetary Society rekao je da su misije Apollo, koliko god bile povijesne, ipak više nalikovale kratkim “kampiranjima” nego sustavu za dugotrajniji boravak na Mjesecu. NASA sada gradi znatno veći i ambiciozniji okvir. Prema riječima Kenta Chojnackog, letjelice koje razvijaju Blue Origin i SpaceX dva su do sedam puta veće od lunarnog modula iz programa Apollo.
Takav program više se ne može voditi oslanjanjem samo na NASA-ine resurse. Zato su u projekt uključeni i vanjski partneri, među njima europske tvrtke koje su izradile Orionov pogonski modul. Time se otvara prostor za više opreme i zaliha, ali i za osjetno složeniju logistiku.
Najveći test tek slijedi
Da bi te velike letjelice uopće stigle do Mjeseca, privatne tvrtke moraju ovladati dopunjavanjem goriva u orbiti, jednim od tehnički najzahtjevnijih manevara u cijelom programu. Taj postupak još nije do kraja potvrđen u praksi.
Nakon lansiranja letjelice za slijetanje bit će potrebne dodatne rakete koje će u orbitu dopremiti gorivo za put dug oko 400.000 kilometara. Tek nakon toga sustav može krenuti prema Mjesecu.
Upravo se na toj točki gomilaju kašnjenja i raste pritisak, posebno oko SpaceX-a, koji je prema ranijem planu prvi trebao imati spremnu letjelicu. Trojica bivših NASA-inih dužnosnika upozorila su još prošlog rujna u tekstu za SpaceNews da su Sjedinjene Države “ponovno na rubu da izgube Mjesec”.
Dodatni pritisak stvara i Kina, koja želi poslati ljude na Mjesec do 2030. godine. To je u administraciji Donalda Trumpa dodatno pojačalo zabrinutost da bi Sjedinjene Države mogle zaostati u novoj utrci za Mjesec.
NASA je zato prošle jeseni otvorila i mogućnost da ponovno razmotri već dodijeljeni ugovor sa SpaceX-om te prednost da Blue Originu. Ta je poruka snažno odjeknula u obje tvrtke. Obje su potom objavile da mijenjaju prioritete kako bi mjesečev projekt stavile na prvo mjesto i zadržale unosne NASA-ine ugovore.
Ipak, ključno pitanje ostaje isto: može li se dopunjavanje goriva u orbiti doista izvesti u rokovima koje NASA traži. Chojnacki kaže da agencija ima plan i pričuvnu varijantu za slučaj neuspjeha, ali raspored je i dalje vrlo tijesan.
NASA trenutačno planira da 2027. testira spajanje svemirske letjelice s jednom ili dvjema mjesečevim letjelicama u orbiti, a 2028. izvede spuštanje ljudske posade na Mjesec. Prije toga tvrtke moraju pokazati da mogu dopuniti gorivo u orbiti i poslati besposadnu letjelicu na Mjesec kako bi dokazale da je sustav siguran. Sve to mora se dogoditi u iduće dvije godine. Clayton Swope iz Centra za strateške i međunarodne studije rekao je da to djeluje kao “vrlo malo vremena”.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
