Antički kineski anali – završeni negdje tijekom 4. st. pr. Kr. – možda skrivaju najraniji poznati zapis o polarnoj svjetlosti u povijesti.
Kineska polarna svjetlost
Bambusovi anali – ili Zhushu Jinian na mandarinskom – bilježe povijest Kine od najranijeg legendarnog vremena do vremena njihovog vjerojatnog sastava, u 4. stoljeću prije Krista. Osim povijesnih događaja, u tekstu se povremeno pojavljuju neobična opažanja na nebu. Iako je ova kronika znanstvenicima poznata već dugo, svjež pogled na tako stare tekstove ponekad donosi iznenađujuće nove spoznaje.
Tako je bilo i u ovome slučaju. Naime, Marinus Anthony van der Sluijs (neovisni istraživač iz Kanade) i prof. Hisashi Hayakawa (s Nagoya Sveučilišta) smatraju da je nebeski događaj koji se spominje u drevnom kineskom tekstu zapravo najstarija poznata referenca na polarnu svjetlost (ili auroru). Ako je njihova pretpostavka točna, to bi značilo da je kineski tekst oko tri stoljeća raniji spomen od dosadašnjeg ‘rekordera’.
‘Petobojna svjetlost’
Točnije, autori su ispitali spominjanje „petobojne svjetlosti“ viđene na sjevernom dijelu neba u noći pred kraj vladavine kralja Zhaoa iz dinastije Zhou. Iako je točna godina neizvjesna, koristili su najrecentnije rekonstrukcije kineske kronologije te događaj smjestili u 977. ili 957. godinu pr. Kr. – ovisno o tome kako datiramo Zhaoovu vladavinu.
Otkrili su da je zapis o „petobojnoj svjetlosti“ u skladu s velikom geomagnetskom olujom. Kada je aurora srednje geografske širine dovoljno svijetla, može predstavljati spektakl više boja.
Istraživači te navode potkrjepljuju donoseći nekoliko primjera iz povijesnih zapisa mnogo bližih našem vremenu. Poznato je da je Zemljin sjeverni magnetski pol bio nagnut na euroazijsku stranu sredinom 10. stoljeća pr. Kr., tj. oko 15° bliže središnjoj Kini nego danas. Stoga je auroralni oval mogao biti vidljiv promatračima u središnjoj Kini u vrijeme značajnih magnetskih poremećaja. Studija procjenjuje da bi se ekvatorska granica auroralnog ovala tom prilikom nalazila na magnetskoj širini od 40° ili manje.
Najraniji zapis
Ako je njihova pretpostavka točna ovaj kineski zapis predstavlja najraniji zapis o polarnoj svjetlosti. Ovo otkriće dolazi jedva dvije godine nakon objave otkrića zadnjeg ‘rekordera’. Riječ je o zapisima asirskih astronoma koji su ispisani na klinastim pločama u razdoblju između 679. i 655. godine pr. Kr.
Inače, u astronomskom dnevniku babilonskog kralja Nabukodonozora II. pronađen je još jedan zapis koji bi mogao svjedočiti o aurori, a dolazi iz 567. godinu pr. Kr. Neki znanstvenici su također povezivali Ezekielovu viziju – koja je sada datirana u 594. ili 593. godinu pr. Kr. – s polarnom svjetlošću na Bliskom istoku.
Važnost otkrića
Ovakvi rani opisi polarne svjetlosti nisu samo zanimljivi iz povijesnog aspekta, već pružaju i vrijedne informacije o dugoročnim obrascima i varijabilnostima polarne aktivnosti (u periodu desetljeća ili čak tisućljeća).
Razumijevanje ovih fluktuacija može, zauzvrat, pomoći društvima da se pripreme za buduće solarne erupcije velikih razmjera i poremećaje tehnološke infrastrukture koje one mogu uzrokovati.
Ovaj zapis također je jedan od ranijih poznatih povijesna referenca na događaje u svemirskom vremenu prije Homerovog Velikog (Sunčevog) minimuma (c. 800. – c. 600. pr. Kr.), za kojeg neki znanstvenici smatraju da bi se ipak trebao zvati Neoasirskim Velikim minimumom zbog Homerove kontroverzne povijesnosti i datuma.
Zašto naše Sunce 70 godina nije imalo sunčeve pjege
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
