Prošle godine otkriveno je da jedna vrsta mrava koristi antibiotike, a sada je zabilježeno kako druga vrsta izvodi amputacije. Znanstvenici su upravo eksperimentima potvrdili da ove operacije i drugi tretmani koje mravi pružaju jedni drugima zaista spašavaju njihove živote.
Iako već nekoliko godina znamo da mravi liječe rane jedni drugima, tek sada otkrivamo koliko su složeni i precizni njihovi medicinski postupci.
“Mravi su sposobni dijagnosticirati ranu, utvrditi je li zaražena ili sterilna te je prema tome tretirati kroz duži vremenski period,” objašnjava Erik Frank, bihevioralni ekolog sa Sveučilišta u Würzburgu u Njemačkoj. “Jedini medicinski sustav koji može parirati tome je ljudski.”
Frank i njegovi kolege analizirali su ozljede nogu kod floridskih mrava stolarica (Camponotus floridanus). Kada su rane na potkoljenici ostale netretirane, preživjelo je samo 15 posto mrava. Međutim, ako su pripadnici kolonije imali priliku liječiti rane, stopa preživljavanja ozlijeđenih mrava povećala se na nevjerojatnih 75 posto.
Rane na potkoljenici tretirane su čišćenjem pomoću usta, pri čemu bi mrav koji pruža njegu držao nježno ozlijeđeni ud svojim čeljustima i prednjim nogama, ližući ranu dugo vremena.
Ali kada bi mravi stolari naišli na pripadnike kolonije s ozljedama na dijelovima ekvivalentnim našim bedrima, ovi minijaturni kirurzi bi prvo očistili ranu prije nego što bi amputirali nogu. To je uključivalo ponavljano grizenje ozlijeđenog uda dok ne bi bio odvojen.
Stopa preživljavanja povećala se s 40 posto kod mrava s netretiranim ranama na bedru na otprilike 90 posto nakon amputacije.
Ipak, mravi nikada nisu amputirali noge s ranama blizu potkoljenice. Tako su Frank i njegov tim eksperimentalno amputirali noge ozlijeđene na potkoljenici i otkrili da se stopa preživljavanja tih mrava nije povećala.
Mravima treba 40 minuta da dovrše kiruršku amputaciju
“Kod ozljeda potkoljenice, protok hemolimfe bio je manje ometen, što je značilo da su bakterije mogle brže ući u tijelo. Dok je kod ozljeda bedra brzina cirkulacije krvi u nozi bila usporena,” kaže Frank.
Mravima treba 40 minuta da dovrše kiruršku amputaciju noge pripadnika kolonije.
“Stoga, budući da nisu u stanju dovoljno brzo odrezati nogu kako bi spriječili širenje štetnih bakterija, mravi pokušavaju smanjiti vjerojatnost smrtonosne infekcije trošenjem više vremena na čišćenje rane na potkoljenici,” objašnjava Laurent Keller, evolucijski biolog sa Sveučilišta u Lausannei u Švicarskoj.
Infekcije su velika prijetnja životinjama, posebno kod društvenih vrsta gdje je rizik od prijenosa povećan zbog života u bliskim uvjetima. Poznato je da insekti ublažavaju neke od tih rizika uništavanjem zaraženih legla ili napuštanjem gnijezda kako bi umrli u izolaciji.
Medicinska skrb za pripadnike kolonije vjerojatno je još jedna od tih strategija, ali kako se ona pojavila kod mrava je intrigantno pitanje, s obzirom na to da postoji malo dokaza da mogu učiti. To sugerira da bi takvo ponašanje moglo biti urođeno, unatoč svojoj složenosti, sumnjaju istraživači, ali su željni daljnje eksperimentirati kako bi saznali više.
“Kada pogledate videozapise gdje mrav pokazuje ozlijeđenu nogu i potpuno dobrovoljno dopušta drugom mravu da je odgrize, a zatim predstavlja novonastalu ranu kako bi drugi mrav dovršio proces čišćenja – ova razina urođene suradnje za mene je prilično zapanjujuća,” kaže Frank. Istraživanje objavljeno je u časopisu Current Biology.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
