Antarktika, poznata po svojoj surovoj zaleđenoj pustinji, skriva geološku tajnu ispod svoje površine: mrežu od preko 100 vulkana. Novo istraživanje sugerira da bi, kako globalno zagrijavanje ubrzava gubitak leda, smanjenje pritiska moglo potaknuti vulkanske erupcije. Ovo otkriće otvara zabrinjavajuća pitanja o povezanosti klimatskih promjena i geološke aktivnosti.
Povezanost topljenja leda i vulkanskih erupcija
Ledene ploče koje prekrivaju Antarktiku i Grenland toliko su masivne da značajno komprimiraju tlo ispod sebe. Kada se taj pritisak smanji zbog topljenja, to može utjecati na ponašanje magme duboko ispod površine. Prethodne studije deglacijacije Patagonije otkrile su povezanost između gubitka leda i povećane vulkanske aktivnosti, što je potaknulo pitanja može li Antarktika doživjeti sličnu sudbinu.
Promjene u pritisku, bilo zbog gubitka leda ili drugih čimbenika, mogu stvoriti pukotine u Zemljinoj kori kroz koje magma može proći. Smanjeni pritisak također može uzrokovati stvaranje mjehurića plinova poput vodene pare i ugljikova dioksida u magmi, što povećava unutarnji pritisak i rizik od erupcije. Ipak, znanstvena zajednica još uvijek raspravlja o tome koliko je topljenja potrebno za izazivanje takvih događaja.
Simulacija prijetnje
S obzirom na izazove izvođenja stvarnih eksperimenata, tim istraživača predvođenih doktorandom Allie Coonin sa Sveučilišta Brown okrenuo se računalnim modelima. Simulirali su učinke gubitka leda sa Zapadne antarktičke ledene ploče (WAIS) na vulkanski sustav ispod nje. Njihovi rezultati pokazuju da smanjenje pritiska na magmatske komore zbog topljenja leda može dovesti do erupcija.
Studija naglašava ključnu ulogu brzine gubitka leda. Na primjer, ako se ledena ploča debljine 1 kilometra otopi za 300 godina umjesto za 3.000, rezultirajuća vulkanska aktivnost mogla bi osloboditi dodatnih 50 milijuna tona materijala. Međutim, čak i sporije topljenje povećava vulkansku aktivnost tijekom vremena.
Ciklus topljenja i erupcija
Vulkanske erupcije oslobađaju toplinu koja dodatno topi led odozdo, čime se problem dodatno pogoršava. Studija procjenjuje da bi jedna magmatska komora mogla otopiti oko 3 milijuna kubnih metara leda zbog oslobođene topline. Ovaj proces ubrzava ciklus gubitka leda, što dovodi do novih erupcija i dodatnog topljenja.
Čak i ako se ljudski izazvano zagrijavanje odmah zaustavi, već postojeći gubitak leda nastavit će utjecati na vulkansku aktivnost stoljećima. Osim toga, kako se baza ledene ploče topi, ona lakše klizi u ocean, ubrzavajući porast razine mora.
Istraživanje naglašava složenu međusobnu povezanost klimatskih promjena i geoloških sila. Iako je mnogo toga o vulkanskom sustavu Antarktike još uvijek nepoznato, studija služi kao ozbiljan podsjetnik na to kako ljudske aktivnosti mogu utjecati čak i na unutrašnjost Zemlje. Razumijevanje ovih veza ključno je za predviđanje i ublažavanje potencijalnih rizika u budućnosti.
