Tijekom desetljeća potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) bila je usmjerena na pronalaženje signala naprednih civilizacija. No što ako okrenemo perspektivu? Mogu li izvanzemaljci s tehnologijom sličnom našoj primijetiti Zemlju? Tim istraživača analizirao je naš tehnološki otisak u svemiru i procijenio koliko smo zapravo vidljivi.
Umjesto traženja signala udaljenih civilizacija, znanstvenici iz SETI instituta proučavali su kako bi naš planet izgledao s druge strane svemira. Fokusirali su se na različite tehnološke tragove koje proizvodimo—od radijskih valova do atmosferskih zagađenja—i pokušali procijeniti što bi potencijalni promatrači mogli detektirati.
Dr. Sofia Sheikh, glavna autorica studije, istaknula je: “U SETI istraživanjima često pretpostavljamo da su druge civilizacije daleko naprednije od nas. No što ako su na našem nivou? Razumijevanje kako Zemlja izgleda iz svemira može nam pomoći da poboljšamo metode potrage.”
Njihovi rezultati sugeriraju da su neki od naših najjačih emitiranih signala—poput radarskih emisija s bivšeg Arecibo opservatorija—teoretski vidljivi s udaljenosti do 12.000 svjetlosnih godina. No, drugi tragovi, poput dušikovog dioksida u atmosferi, znatno su teži za otkriti bez naprednih svemirskih teleskopa.
Najvidljiviji trag civilizacije
Radijski valovi predstavljaju najizgledniji način na koji bi izvanzemaljska civilizacija mogla otkriti čovječanstvo. Snažni radarski impulsi koji su se koristili za planetarnu obranu i istraživanja svemira mogu se primijetiti i na međuzvjezdanim udaljenostima.
Međutim, kako se tehnologija razvija i smanjuje korištenje radijskih signala u velikim razmjerima, šansa za detekciju postaje manja.
Osim radijskih valova, znanstvenici su proučavali i potencijalne kemijske tragove industrijske aktivnosti u atmosferi. Primjerice, visoke razine dušikovog dioksida mogle bi sugerirati tehnološki naprednu civilizaciju.
No, istraživanje pokazuje da bi teleskop poput Habitable Worlds Observatory (HWO) mogao detektirati takve emisije samo s udaljenosti do 5,7 svjetlosnih godina—što znači da bi eventualni promatrači morali biti smješteni vrlo blizu Zemlje.
Mogu li izvanzemaljci vidjeti noćna svjetla naših gradova? Teoretski, da—ali samo iz neposredne blizine. Umjetna rasvjeta, laserski signali i sateliti u niskoj Zemljinoj orbiti preslabi su da bi se uočili s velikih udaljenosti. Ipak, svemirska letjelica koja bi se približila Zemlji mogla bi registrirati te znakove ljudske aktivnosti. Ako možemo procijeniti kako izgledamo iz svemira, bolje ćemo razumjeti koje planete trebamo promatrati.
