Već tisućljećima, monumentalna građevina poznata kao Veliki kineski zid, koja se sastoji od serije zemljanih radova i kamene utvrde, simbolizira kreativnost i moć vladajućih kineskih dinastija. Stanje izvanredne očuvanosti ovog strukturnog čuda nije plod slučajnosti. Napori na polju konzervacije i restauracije intenzivno se provode kako bi se omogućilo istraživačima i turistima da generacijama uživaju u ovom arheološkom čudu.
Nedavno provedena studija, na kojoj su surađivali znanstvenici iz Kine, Sjedinjenih Američkih Država i Španjolske, mogla bi pridonijeti razrješenju dugotrajne debate unutar zajednice zaštitara kulturne baštine. Rasprava se vodi oko koristi i rizika koje sa sobom nosi prisutnost živog materijala na ovakvim povijesnim objektima.
Ovaj živi materijal, poznat kao biokora, uključuje lišajeve, bakterije, gljivice, mahovine i druge male biljke koje rastu na gotovo svim mineralnim površinama izloženim elementima. Formira tanke slojeve, debljine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Postoji zabrinutost da bi fizički i kemijski procesi koji se odvijaju tijekom rasta ovih organizama mogli djelovati kao faktori erozije, ugrožavajući integritet temeljnih struktura. Stoga se smatra da bi ih trebalo ukloniti kako bi se očuvala integritet spomenika poput Velikog zida.
Međutim, biokore igraju ključnu ulogu u zaštiti tla od erozije uzrokovane vjetrom i kišom, djelujući kao štit i potpora za tlo ispod. Ako štite prirodne površine od erozije, moguće je da istu zaštitnu funkciju pružaju i neprirodnim strukturama.
U cilju dubljeg razumijevanja specifičnih uvjeta pod kojima biokore mogu pružiti zaštitu arheološkim nalazištima, istraživački tim proveo je detaljno istraživanje na približno 600 kilometara Velikog zida, s posebnim naglaskom na segmente u sušnijim klimatskim uvjetima.
Niz različitih utvrda
Ono što se obično smatra jedinstvenim zidom zapravo je niz različitih utvrda, tornjeva i bedema izgrađenih tijekom niza dinastija, počevši od 7. stoljeća prije Krista, s ciljem definiranja sjeverne granice države.
Najpoznatiji dijelovi zida protežu se duž planinskih vrhova poput kamenih zmija. No, mnogi stariji dijelovi zida izgrađeni su od gline i tla, utisnuti između drvenih okvira dok nisu postali gotovo kameni. U sušnijim područjima, poput Gobi pustinje, koristili su se slojevi pijeska, šljunka i grana tamariska za izgradnju čvrstih zemljanih utvrda.
Vrijeme je ostavilo traga na mnogim od ovih drevnih segmenata, s vjetrom i povremenim kišama koji su znatno narušili njihovu strukturu. Međutim, kod preostalih zemljanih struktura koje je tim proučavao, više od dvije trećine bilo je prekriveno biokorom cijanobakterija i mahovine, s povremenim vrstama lišajeva.
Uzorci zida ispod ovih zajednica biljaka i mikroba pokazali su se manje poroznima i čvršćima od onih bez biokore. Iako je moguće da korijeni i filamenti ovih organizama uzrokuju određeno oštećenje, dokazi upućuju na to da njihova sposobnost povezivanja čestica tla prevladava nad potencijalnom štetom koju bi mogli nanijeti strukturi.
“Iz toga proizlazi da je zaštitna uloga biokora, koja se ogleda u smanjenju erozije, znatno značajnija od potencijalnog biodeterioracije uzrokovanog biološkim trošenjem, čineći ovaj aspekt izuzetno važnim u zaštiti zemljanih kulturnih baština”, zaključuju istraživači u svom izvještaju.
Promatranje zida prekrivenog lišajevima i mahovinom možda neće odgovarati uobičajenim očekivanjima turista o kineskoj povijesti. Čak i sami istraživači priznaju da je potrebno postići ravnotežu između zaštitne vegetacije i estetskog izgleda, što je izazov koji znanost teško može precizno definirati.
S obzirom na promjene globalne klime koje prijete da će nam oduzeti tisuće godina povijesti, buduće generacije bi mogle biti zahvalne na prizoru zelenog prekrivača ako to znači očuvanje jednog od najvećih svjetskih arhitektonskih blaga još malo duže.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
