Što bi se dogodilo da čovječanstvo isuši Sredozemno more i pretvori ga u golemo slano jezero? Bi li preživjele vrste morskog života uspjele opstati, i koliko bi vremena trebalo da se ekosustav oporavi?
Ova pitanja mogu zvučati kao čista teorija, no takva ideja nije bila strana Hermanu Sörgelu, bavarskom arhitektu koji je veliki dio svog života posvetio upravo ovom ambicioznom projektu. Sörgel je planirao izgradnju ogromne brane preko Gibraltarskih vrata, s ciljem da isuši Sredozemno more i omogući kolonizaciju novonastalog kopna. Smatrao je da bi ovaj projekt mogao potaknuti suradnju između Europe i Afrike te osigurati energiju za oba kontinenta kroz velike hidroelektrane. Međutim, ono što Sörgel nije znao jest da se nešto slično njegovom naumu već dogodilo prije 5,5 milijuna godina, na kraju miocena, kada je priroda preuzela inicijativu.
Kako je Sredozemno more nestalo
Od 1970-ih godina, brojni morski geolozi i geofizičari potvrdili su postojanje sloja soli, debelog između jednog i tri kilometra, zakopanog u većini dubljih dijelova Sredozemnog mora. Ovaj sloj, koji sadrži gotovo milijun kubičnih kilometara soli, svjedoči o razdoblju kada je Sredozemno more bilo izolirano od ostatka svjetskih oceana—u geološkim okvirima, kratkom razdoblju od oko 190.000 godina. Ova izolacija nije rezultat ekscentričnog njemačkog arhitekta, već posljedica tektonike ploča. Takozvani Mediteranski bazen, zarobljen između dvaju kontinenata koji se i danas približavaju brzinom do dva centimetra godišnje, bio je odsječen od Atlantika. Vode su brzo isparile pod utjecajem suhe klime, ostavljajući za sobom goleme naslage soli. Ova epizoda, poznata kao Mesinska kriza saliniteta, predstavlja jedan od najvećih događaja izumiranja u povijesti Zemlje, usporediv s kataklizmom koja je izbrisala dinosaure prije 65 milijuna godina.
Novo istraživanje, nedavno objavljeno u časopisu Science, daje odgovor na pitanje kako morski život reagira na ovakve ekstremne ekološke promjene. Studiju je vodila Konstantina Agiadi s Bečkog sveučilišta, u suradnji sa Španjolskim nacionalnim istraživačkim vijećem i 28 drugih znanstvenika iz 25 europskih instituta. Prikupljanjem fosilnih podataka iz razdoblja od 12 do 3,6 milijuna godina, istraživači su otkrili da je izvorni morski život u Sredozemnom moru gotovo potpuno izumro kada je more bilo odsječeno od Atlantika. Naknadna rekolonizacija od strane atlantskih vrsta stvorila je novu faunu koja je slična onoj koju danas poznajemo.
Endemične vrste: Preživljavanje i migracija
Analizom više od 750 znanstvenih radova, istraživači su dokumentirali 22.932 slučaja prisutnosti ukupno 4.897 morskih vrsta u Sredozemnom moru. Prije krize, 779 tih vrsta bilo je endemsko, što znači da su bile prisutne samo u Mediteranu. No, od tih vrsta, samo 86 ih je preživjelo Mesinsku krizu. Tropski koralji, koji su nekada bili u izobilju, potpuno su nestali. Neke vrste, poput sardina, uspjele su preživjeti, kao i sirene, morski sisavci srodni današnjim dugongima, poznati i kao morske krave. Zbog fragmentiranih fosilnih zapisa, nije uvijek jasno koje su vrste bile endemske, ali statistička analiza velikog broja podataka pruža uvid u njihove sudbine. Pitanja o tome kako su preživjele vrste uspjele pronaći utočišta i izbjeći drastično povećanje saliniteta i temperature još uvijek ostaju neodgovorena. Ono što je jasno jest da promjene u populacijama nisu bile rezultat adaptacije na nove uvjete, već su preživjele vrste zamijenjene onima koje su stigle iz Atlantika nakon što je Sredozemno more ponovno bilo povezano s oceanom.
Oporavak ekosustava i izumiranje
Izolacija Sredozemnog mora imala je katastrofalan utjecaj na njegovu faunu i floru, uništavajući većinu ekosustava. Istraživanje je također pokazalo da je oporavak ekosustava trajao više od 1,7 milijuna godina, pružajući prvi detaljan uvid u to koliko dugo priroda treba da se oporavi od događaja izumiranja ove veličine. Današnja biološka raznolikost Sredozemnog mora izuzetno je bogata zahvaljujući prisutnosti brojnih endemskih vrsta. Međutim, rezultati sugeriraju da je situacija bila slična i prije 6 milijuna godina, no većina tih endemskih vrsta nestala je kada je Mediteran bio odsječen od Atlantika. Jedna od ključnih pouka ovog istraživanja jest da, koliko god bilo privlačno vjerovati da geoinženjering može očuvati naš planet unatoč trenutnim ekološkim izazovima, geološka prošlost Zemlje otkriva nam stvarnost. Kada je Mediteran ponovno bio povezan s Atlantikom, bio je naseljen vrstama iz svjetskih oceana, ali su ekosustavi unatoč tome trebali milijune godina za potpuni oporavak. Koliko će vremena biti potrebno za oporavak morskog života od trenutnih globalnih promjena, ostaje nepoznato.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
