Subtilna kozmička simfonija između Zemlje i Marsa krije se iza utjecaja na cikluse dubokih oceana, otkrivaju nova istraživanja geoloških zapisa s morskog dna. Gravitacijska dinamika između ovih dviju planeta inicira ciklične promjene u dubokooceanskim strujanjima, koje se manifestiraju svakih 2,4 milijuna godina. Ova spoznaja pruža znanstvenicima unaprijeđeno razumijevanje i sposobnost predviđanja budućih klimatskih oscilacija na Zemlji.
“Iznenađujuće otkriće ciklusa od 2,4 milijuna godina u sedimentnim zapisima dubokog mora otvorilo je nove perspektive,” naglasila je geoznanstvenica Adriana Dutkiewicz s Sveučilišta u Sydneyu. “To možemo objasniti jedino kroz prizmu gravitacijskih interakcija Marsa i Zemlje u njihovom kretanju oko Sunca.”
Nedavne znanstvene studije razotkrile su fenomen nazvan “astronomski superciklus”, periodičnost od 2,4 milijuna godina usko povezanu s sinkronizacijom orbita Zemlje i Marsa. Iako su konkretni geološki dokazi ove interakcije na Zemlji rijetkost, dostupne analize ukazuju na to da vrhunci ovog superciklusa koincidiraju s povećanjem solarne radijacije te toplijim klimatskim razdobljima na planetu, što je proces odvojen od poznatih antropogenih utjecaja na klimu
U znanstvenoj zajednici opće je prihvaćeno da gravitacijski utjecaji drugih planeta mijenjaju orbitu Zemlje oko Sunca, stvarajući fenomen poznat kao Milankovićevi ciklusi. Ovi ciklusi, koji su usko povezani s periodičkim promjenama klimatskih razdoblja, poput ledenih doba, mnogo su učestaliji i u većoj mjeri su rezultat interakcija s masivnijim planetima kao što su Jupiter i Saturn, u usporedbi s manje masivnim Marsom.
Interakcija gravitacijskih polja
“Interakcije gravitacijskih polja planeta unutar našeg Sunčeva sustava stvaraju složene rezonancije koje utječu na ekscentričnost njihovih orbita,” pojasnio je geofizičar Dietmar Müller s Sveučilišta u Sydneyu.
Potvrda postojanja Milankovićevih ciklusa dogodila se 1976. godine kada su analize sedimenta s morskog dna pokazale njihove tragove. Fokus istraživanja Adriane Dutkiewicz i njezina tima bio je na proučavanju kako klimatske promjene utječu na oceanske struje na dnu mora, posebice ispitujući njihovo pojačanje ili slabljenje. Varijacije u sedimentaciji otkrivaju promjene brzine morskih struja, dok kontinuitet u akumulaciji sedimenta ukazuje na stabilnije uvjete. Proučavanjem 293 znanstvene bušotine na dnu oceana širom svijeta, identificirano je 387 diskontinuiteta u sedimentaciji tijekom posljednjih 70 milijuna godina. Ovi diskontinuiteti pokazuju izraženu korelaciju s periodičnim ciklusom od 2,4 milijuna godina, sinkroniziranim s “astronomskim superciklusima” interakcije Zemlje i Marsa.
Osim toga, navedeni prekidi u sedimentaciji usklađuju se s dokumentiranim razdobljima povišenih globalnih temperatura, uključujući značajni paleocensko-eocenski termalni maksimum, događaj od prije otprilike 56 milijuna godina, koji je karakterizirao porast globalne temperature za do 8 stupnjeva Celzija. Dok su anomalije u Zemljinoj orbiti i prolazak kometa već poznati kao potencijalni uzroci, spekulacije o vezi s Marsom dodatno produbljuju razumijevanje ovog kompleksnog fenomena.Iako trenutni modeli i promatranja upućuju na potencijalno usporavanje ili čak prekid Golfske struje uslijed globalnog zatopljenja, što bi moglo dovesti do smanjenja aktivnosti dubokih oceana, najnovija istraživanja ukazuju na iznenađujuću sposobnost oceana da se odupru klimatskim promjenama
“Naša istraživanja kroz više od 65 milijuna godina pokazuju da topliji oceani podstiču aktivniju dubinsku cirkulaciju,” istaknula je Dutkiewicz. “Ovo bi moglo omogućiti oceanskim strujama da ostanu dinamične čak i ako dođe do usporavanja ili potpunog prestanka Atlantske meridionalne preokretne cirkulacije.
