Lunarna utrka za resurse otvara pitanje tko će imati pravo na što

Dok napori za povratak na Mjesec sve više dobivaju na zamahu, lunarna utrka ulazi u novu fazu — onu u kojoj više nije riječ samo o tehnologiji, već o vlasništvu, pristupu i pravilima korištenja ograničenih resursa. Tko će odlučivati tko smije koristiti vodu u polarnim kraterima? Što se događa kad više misija želi istu lokaciju? Tko odlučuje o očuvanju povijesnih mjesta poput slijetanja Apolla 11?

Upravo na ta pitanja pokušava odgovoriti nova analiza koju su izradile Marissa Herron i Therese Jones iz NASA-inog Ureda za tehnologiju, politiku i strategiju, u suradnji s Amandom Hernandez iz tvrtke BryceTech. Umjesto da se problemi prepuštaju budućim sukobima, autori predlažu okvir koji bi omogućio mirnu i učinkovitu raspodjelu lunarnih resursa, od površinskih voda do vrijednih orbitalnih lokacija.

Lunarna utrka više nije samo pitanje tehnologije, već politike i etike

Poticaji za istraživanje i iskorištavanje Mjeseca dolaze iz različitih izvora. Američki dokumenti poput National Cislunar Science and Technology Strategy iz 2022. te predsjednički dekret iz 2020. godine pozivaju na korištenje lunarnih resursa za opće dobro. No kako definirati “opće dobro” kad interesi država, korporacija i znanstvenih institucija ne samo da se razlikuju, nego često i izravno sudaraju?

Mjesec ima ograničenu količinu korisne vode, osobito u sjenovitim područjima njegovih polova. Neki timovi žele tu vodu koristiti za stvaranje goriva razdvajanjem na kisik i vodik. Drugi je vide kao ključni resurs za buduće baze, gdje bi služila za piće, tuširanje i podršku životu. Nitko još nije postavio jasna pravila — i to je ono što ovaj okvir želi unaprijed definirati.

Tri koraka prema pravednijem lunarnom krajoliku

Predloženi model sastoji se od tri ključna koraka. Prvi je usklađivanje s NASA-inim planom Moon to Mars, koji trenutno sadrži 63 službena cilja. Autori predlažu mapiranje tih ciljeva prema potrebama za lokacijama i resursima, uz suradnju izvan NASA-e — s drugim agencijama i privatnim partnerima.

Drugi korak naziva se Katalog. On uključuje identifikaciju svih mogućih izvora sukoba. Primjerice, voda može imati različite funkcije, a svaka namjena nosi sa sobom specifične tehničke i logističke zahtjeve. Ali katalog ide i dalje od površine — uključuje i korištenje orbitalnih točaka, poput Lagrangeovih točaka, koje su ograničene i strateški važne.

Treći korak je Očuvanje — razvoj rješenja za identificirane probleme. To mogu biti tehnička rješenja, poput naprednijih solarnih kolektora koji smanjuju potrebu za konkurencijom na osvijetljenim lokacijama. Mogu biti i operativna — na primjer, dogovor o zajedničkom korištenju strojeva za sakupljanje regolita. U nekim slučajevima, rješenja će biti politička ili kulturna, poput zaštite povijesnih mjesta slijetanja i sprječavanja njihovog oštećenja.

I Katalog i Očuvanje predviđeni su kao ‘živi’ dokumenti — alati koji se stalno nadopunjuju kako bi odgovorili na nova otkrića, prijetnje ili prilike.