Lika je za nas astro-fotografe simbol najtamnijeg područja u Hrvatskoj. Kad iste sekunde nakon izlaska iz automobila možete locirati Mliječnu stazu i vidjeti njene obrise, znate da vas čeka uspješna noć fotografiranja.
U težnji za zanimljivim, novim lokacijama koristim Google street view. Metar po metar, mic po mic, zumiram na okolna brda. Tražim nekakvo osamljeno stablo, kućicu.
U mjestu Frkašić sam slučajno zapazio iza jedne šume udaljeni objekt koji se ispostavio da je crkva Ružica. Odmah sam na stranici “Dark Sky Finder” pogledao koliko je tamno nebo na tom području po Bortleovoj skali. Rezultati su bili više nego zadovoljavajući (izvrsno tamno nebo – 7.6).
Lokaciju sam posjetio za vrijeme dana, locirao poziciju crkvice naspram pozicije Mliječnog puta, i promotrio dobro sve oko sebe ne bi li bilo neugodnih iznenađenja kad se vratim za vrijeme mraka.
Sve što je ostalo je pričekati prvu priliku da se vratim po noći. To se malo odužilo kako sam lokaciju posjetio u jesen pa je trebalo pričekati sa novom sezonom fotografiranja jezgre Mliječnog puta iduće prolijeće. No za vrhunske avanture i fotografije se isplati čekati.
Planiranje fotografiranja ove lokacije nije jednostavno.
Kao prvo, nisam išao sam. U biti, u Lici nikad ne fotografiram sam. U tim bespučima Like treba računati na divlje životinje. Stoga je uvijek dobro da nas je bar dvoje.
Moj prijatelj Šime Barešić mi je vjerni suputnik u ovakvim pothvatima pa tako I u ovoj misiji Frkašić.
Krenuli smo od njegove kuće u Korenici nešto iza 23h prema lokaciji. Na ulasku u mjesto Frkašić nakon velike šume sa desne strane se skrene na dosta nezgodan poljski put koji vodi do crkvice.
I dok su svjetla njegovog auta se gubila u crnini ispred nas srce mi je lupalo od uzbuđenja I iščekivanja!
Parkirali smo auto nedaleko od crkvice I izašli vani. Jedino što se vidjelo u tom mraku je bilo nebo posuto tisućama zvijezda u toj dubini svemira! Tada najčešće zaboravimo zašto smo došli i buljimo u nebo! Nema ga nigdje u Hrvatskoj takvog! A taj ogromni Mliječni put kao svemirski velegrad iznad nas… Iz respekta prema toj sceni ne izvučemo odmah fotoaparate.
https://kozmos.hr/milky-way-na-10c/
Kao drugo, postavljanje opreme u mrklom mraku nije jednostavno, osobito ako koristite star tracker (uređaj koji prati kretanje nebeskih tjela uslijed Zemljine rotacije što omogućuje fotografiranje dužih ekspozicija).
Nakon što je sve bilo spremno i postavke na fotoaparatu spremne ostalo je samo još započeti fotografirati. Baš tu večer smo po prvi put koristili već navedeni uređaj (Star Tracker Omegon LX3) radi čega je iščekivanje bilo još veće!
Svaka ekspozicija je trajala 5 minuta (napravio sam ih 4 – sve ukupno 20 minuta fotografiranja za jednu fotografiju). U normalnim uvjetima 4 minute prolete brzo. No kad ste okruženi šumom u zabačenom dijelu Like svaka sekunda je kao vječnost! Osluškujete zvukove oko sebe, pogledavate prema autu, određujete najbržu rutu do njega ukoliko bude trebati bježati!
Srećom, do sada nismo još imali susrete sa divljim životinjama, ali uvijek valja biti na oprezu 🙂
Sa zapada nam se počela približavati visoka naoblaka koja nam nije dopustila fotografiranje cijelu noć. U biti, ovo je jedina fotografija koju sam uspio napraviti tu večer. Rezultatom sam prezadovoljan!
Radi korištenja star tracker-a u obradi sam bio u mogućnosti izvuči maglice koje se inaće ne vide tokom standardnog načina fotografiranja.
Gore desno se može vidjeti maglica Zeta Ophiuchi koju sam oduvijek htio imati na fotografiji zajedno sa Mliječnom stazom. Ne mogu vam opisati radost koju sam osjetio kada sam je mogao vidjeti već na ekranu fotoaparata.
Ovakva iskustva me motiviraju da učim i dalje, da ulažem trud u fotografiju, i najvažnije, uživam u tim prekrasnim carstvima koja obogaćuju naše noćno nebo!
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Posjetite Marin Pitton Photoart na društvenim mrežama:
Facebook: Marin Pitton Photoart
Instagram: marinpitton_photoart
