Dugo se vjeruje da su kometi mogli prenijeti molekularne građevne blokove života na Zemlju. Sada, istraživači sa Sveučilišta u Cambridgeu istražuju mogućnost da kometi mogu deponirati slične elemente na druge planete unutar naše galaksije.
Za uspješnu dostavu organskog materijala, ključna je relativno niska brzina komete, ispod 15 kilometara u sekundi. Pri većim brzinama, esencijalne molekule bi se razgradile zbog visoke temperature i brzine udara.
Najpogodniji su sustavi gdje planete orbitiraju blizu jedna drugoj, poznati kao “peas in a pod” sustavi. U takvom okruženju, komet može prelaziti s orbite jednog planeta na drugi, čime se usporava.
Usporeno kretanje i dostava prekursora života
Kad komet dovoljno uspori, može udariti u površinu planeta, noseći sa sobom netaknute molekule koje su, po mišljenju istraživača, prekursori života. Nalazi istraživanja, objavljeni u Zapisima Kraljevskog društva A, upućuju na to da bi takvi sustavi mogli biti plodno tlo za potragu za životom izvan našeg solarnog sustava.
Kometi su poznati po sadržaju prebiotičkih molekula. Na primjer, analize uzoraka s asteroida Ryugu iz 2022. godine otkrile su prisutnost aminokiselina i vitamina B3. Posebno je značajan hidrogen cijanid (HCN), još jedna ključna prebiotička molekula, zbog svoje otpornosti na visoke temperature.
Richard Anslow s Instituta za astronomiju u Cambridgeu ističe: “S obzirom na nove spoznaje o atmosferama egzoplaneta, istražili smo mogućnost dostave složenih molekula kometima na takve planete. Postoji mogućnost da su kometi igrali ključnu ulogu u nastanku života na Zemlji, što bi se moglo primijeniti i na druge planete u galaksiji.”
Istraživači ne tvrde da su kometi neophodni za nastanak života, već se fokusiraju na ograničavanje tipova planeta gdje bi kometi mogli uspješno dostaviti složene molekule poput HCN-a.
Uloga Kuiperovog pojasa
Većina kometa u našem solarnom sustavu nalazi se u Kuiperovom pojasu. Sudari unutar ovog pojasa mogu potaknuti komete da se, pod utjecajem gravitacije Neptuna, kreću prema Suncu, a zatim ih privuče gravitacija Jupitera, dovodeći ih u unutarnji solarni sustav.
Anslow dodaje: “Testirali smo naše teorije na planetama sličnim Zemlji. Kakve vrste kometa i koje brzine putovanja su potrebne za dostavu netaknutih prebiotičkih molekula?”
Koristeći matematičke modele, istraživači su utvrdili da kometi mogu dostaviti prekursorske molekule za život, ali samo u određenim scenarijima. Za planete koje orbitiraju oko sličnih zvijezda kao što je naše Sunce, planeta mora biti male mase i u bliskoj orbiti s drugim planetama u sustavu.
U sustavima s planetama koje orbitiraju oko zvijezda manje mase, kao što su M-patuljci, bliske orbite susjednih planeta imaju veći značaj zbog viših tipičnih brzina. U takvim sustavima, kometi mogu biti privučeni gravitacijom jednog planeta i prebačeni na drugi, što dovodi do usporavanja i potencijalne “dostave” prebiotičkih molekula.
Za planete koje orbitiraju oko M-patuljaka, složene molekule teže se dostavljaju kometima, posebno u slabije povezanim sustavima. Ovi stjenoviti planeti također trpe mnogo više udara visokih brzina, što može predstavljati izazove za život.
Anslow zaključuje: “Naši rezultati mogu biti korisni pri određivanju gdje tražiti život izvan solarnog sustava. Uzbudljivo je da možemo identificirati tipove sustava za testiranje različitih scenarija porijekla života. To otvara nova vrata za kombiniranje astronomije i kemije u istraživanju temeljnih pitanja o životu i njegovom porijeklu.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
