Dok se Sjedinjene Države pripremaju za Artemis II, svoju novu ljudsku misiju oko Mjeseca, Kina više ne izgleda kao daleki pratitelj u svemiru. Nakon trideset godina planskog razvoja vlastitog programa s ljudskom posadom, želi poslati astronaute na Mjesec do 2030., zatim ondje izgraditi istraživačku bazu, a poslije i otvoriti put prema Marsu. Time se američka nadmoć u letovima s posadom prvi put nakon dugo vremena suočava s ozbiljnim, dugoročno vođenim izazovom.
Kineski program s ljudskom posadom, poznat kao Projekt 921, pokrenut je 21. rujna 1992. s jasnim ciljem: razviti vlastitu stručnost i stvoriti vlastitu svemirsku postaju. Od prvog leta kineskog astronauta Yanga Liweija 2003. izvedeno je petnaestak misija s posadom, a nijedna nije završila kobno. Upravo ta činjenica, uz kontinuitet programa, pokazuje da Kina nije gradila pojedinačne spektakularne projekte, nego dugoročan sustav.
Takav pristup posebno je došao do izražaja nakon 2011., kada su Sjedinjene Države Kini zatvorile vrata Međunarodne svemirske postaje. Umjesto uključivanja u postojeći međunarodni okvir, Peking je izgradio vlastiti orbitalni centar. Tiangong, odnosno “Nebeska palača”, prve je “stanovnike” primio 2021., a na postaji su trenutačno tri kineska astronauta, koje se često naziva taikonautima.
Tiangong Kini daje ono što je za slijetanje na Mjesec presudno: iskustvo u svemirskim šetnjama, spajanju letjelica, održavanju sustava i praćenju učinaka svemirskih misija na ljudsko tijelo. Richard de Grijs sa Sveučilišta Macquarie u Australiji ocjenjuje da takva učinkovitost proizlazi iz snažne političke potpore na najvišoj državnoj razini, stabilnog financiranja i činjenice da je cijeli industrijski lanac uklopljen u isti projekt. Za razliku od zapadnog, osobito američkog modela, gdje se prioriteti mogu mijenjati iz političkog ciklusa u politički ciklus, kineski pristup nudi veću predvidljivost i bolje upravljanje rizikom. Bio je sporiji, ali nije mijenjao smjer.
Sljedeći cilj sada je ljudsko slijetanje na Mjesec do 2030. Kina je ondje već slala robotske misije i na Zemlju vratila uzorke, ali misija s posadom traži sasvim drukčiju opremu. Zato se već testira nova svemirska letjelica Mengzhou, odnosno “Brod snova”, koja bi 2026. trebala obaviti probni let. Ona će zamijeniti ostarjeli Shenzhou i prevoziti astronaute u lunarnu orbitu. Uz nju se razvija i nova superteška raketa Long March-10, duga oko 90 metara, ključna za put prema Mjesecu. Prvi niski probni let obavila je 11. veljače. U pripremi je i lender Lanyue, odnosno , koji bi između 2028. i 2029. trebao prvi put poletjeti i prevoziti posadu iz orbite na površinu.
Južni pol, baza i Mars
Kineski plan ne završava samim slijetanjem. Do 2035. trebala bi nastati osnovna verzija znanstvene baze s ljudskom posadom, nazvane International Lunar Research Station, i to u blizini južnog pola Mjeseca, gdje se pretpostavlja prisutnost vode u obliku leda. Kina na tom projektu surađuje s Rusijom, a baza bi se djelomično gradila opekama proizvedenima na licu mjesta iz lunarnog tla pomoću 3D pisača. Tehnologija je već ispitana na Zemlji i na Tiangongu, a na samom Mjesecu trebala bi biti testirana tijekom robotske misije Chang’e-8 oko 2028.
Kineska svemirska agencija pritom ne govori samo o trajnoj prisutnosti na Mjesecu. U planu su i istraživanja nastanka Mjeseca, razvoj strateških tehnologija i iskorištavanje lunarnih resursa. Oko 2040. predviđena je proširena verzija baze, a paralelno se razvija i mreža komunikacijskih relejnih satelita oko Mjeseca kako bi se omogućila veza između njegove daleke strane i Zemlje.
Peking pritom izbjegava govor o “utrci za Mjesec” i ne prikazuje svoj program kao izravno nadmetanje sa Sjedinjenim Državama. Astrofizičar i analitičar Jonathan McDowell smatra da Kina Mjesec vidi kao logičan sljedeći korak sam po sebi, a ne prvenstveno kao odgovor Americi. Ipak, upozorava da bi kineska baza bila stvaran izazov američkim planovima jer je pogodnih područja u blizini južnog pola vrlo malo.
Za sada je Kina još iza SAD-a kad je riječ o letovima s ljudskom posadom. Stručnjak za kineski svemirski program Chen Lan upozorava da su NASA-ine letjelice Dragon i Orion i dalje ispred kineskog Shenzhoua. No procjenjuje i da bi se taj jaz mogao bitno smanjiti onog trenutka kada Kina do 2030. izvede slijetanje s novom letjelicom i novim lenderom. U kineskim planovima Mjesec, međutim, nije završna postaja. Prema CNSA-i, proširena lunarna baza nakon 2040. trebala bi služiti za potvrdu tehnologija i sposobnosti potrebnih za ljudsku misiju na Mars. Chen Lan zato ne očekuje ozbiljne planove za Crveni planet prije nego što Kina dovrši prvo slijetanje i početnu bazu na Mjesecu. Upravo zato današnja priča više nije samo o tome tko će sljedeći sletjeti na Mjesec, nego tko ondje gradi polazište za ono što dolazi poslije.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.


Odgovori