Kina je službeno završila izgradnju zelenog pojasa dužine 3.046 kilometara uz rub svoje najveće pustinje, Taklimakana. Često nazivan “Velikim zelenim zidom,” ovaj ambiciozni projekt ima cilj suzbiti jedan od najhitnijih globalnih ekoloških izazova – dezertifikaciju.
Zeleni pojas, koji čine crvene vrbe druge otporne biljke, djeluje kao zid protiv pustinjskih vjetrova i pješčanih oluja koje su povijesno uzrokovale velike štete poljoprivredi u regiji Xinjiang na sjeverozapadu Kine. Stabilizacijom pustinje, inicijativa nastoji zaštititi živote milijuna ljudi koji žive u blizini.
Dio višedesetljetnog plana za borbu protiv dezertifikacije
Veliki zeleni zid dio je šireg kineskog programa “Tri sjeverne šumske zaštitne zone”, pokrenutog 1978. kako bi se zaustavilo širenje pustinjskih područja poput pustinje Gobi. Ovaj projekt, koji traje više od 70 godina, ima za cilj zasaditi do 100 milijardi stabala do 2050. godine, čime postaje najveći ekološki inženjerski pothvat u povijesti.
Iako se projekt često hvali zbog svoje veličine i ambicije, izazvao je rasprave među stručnjacima. Neki istraživači upozoravaju da sadnja nenativnih stabala u monokulturama može naštetiti lokalnim ekosustavima i ostaviti šume ranjivima na štetočine i bolesti. Drugi dovode u pitanje učinkovitost zelenog pojasa u smanjenju pješčanih oluja, jednog od ključnih ciljeva projekta.
Unatoč kritikama, program naglašava proaktivan pristup Kine u borbi protiv dezertifikacije, problema koji pogađa više od 27 posto zemljišta u zemlji i otprilike 400 milijuna ljudi. Kako se dezertifikacija globalno pogoršava zbog klimatskih promjena, kineski napori pružaju vrijedne lekcije drugim zemljama suočenim sa sličnim prijetnjama.
Što je dezertifikacija?
Dezertifikacija označava proces pretvaranja plodnog tla u neplodnu pustinju, uzrokovan čimbenicima poput intenzivne poljoprivrede, krčenja šuma i klimatskih promjena. Taj problem nije ograničen samo na sušna područja; polusušna regija Europe, uključujući Španjolsku, Grčku i Italiju, suočava se sa sve većim rizikom dezertifikacije u nadolazećim desetljećima.
Na globalnoj razini, dezertifikacija ubrzano napreduje. UN-ovo izvješće iz 2020. otkrilo je da je 77,6 posto površine Zemlje postalo suše nego prije 30 godina. Nichole Barger, predsjednica Znanstveno-političkog sučelja pri UN-ovoj konvenciji za borbu protiv dezertifikacije, upozorila je na nužnost međunarodne suradnje, ističući: “Bez zajedničkih napora, milijarde ljudi suočit će se s budućnošću obilježenom glađu, raseljavanjem i ekonomskim padom.”
Iako Veliki zeleni zid u Kini možda nije savršeno rješenje, on skreće pozornost na ključnu ulogu velikih ekoloških inicijativa u borbi protiv okolišnih problema. Kako dezertifikacija nastavlja prijetiti ekosustavima i gospodarstvima diljem svijeta, projekti ovakvog opsega istovremeno ukazuju na mogućnosti i izazove u suzbijanju degradacije tla.
