Kemijski signali s K2-18b možda ipak ne otkrivaju život na drugom planetu

Kad su znanstvenici prošlog mjeseca objavili da su možda otkrili tragove života na egzoplanetu udaljenom 124 svjetlosne godine, vijest se proširila kao rijetki tračak nade da nismo sami u svemiru. No ta nada sada blijedi. Najnovije analize istih podataka pokazuju da su zaključci o postojanju izvanzemaljskog života na planetu K2-18b možda bili preuranjeni.

Planet K2-18b, koji kruži oko zvijezde u zviježđu Lava, već je ranije privukao pažnju jer se nalazi u takozvanoj nastanjivoj zoni — području gdje bi teoretski mogla postojati tekuća voda. No ono što je izazvalo globalni interes bio je podatak da je svemirski teleskop James Webb detektirao tragove dvaju plinova koji su na Zemlji povezani s biološkom aktivnošću: dimetil sulfida (DMS) i dimetil disulfida (DMDS). Na našem planetu ove spojeve proizvode isključivo živi organizmi, prvenstveno morski fitoplankton.

Iza otkrića je stajao tim s Cambridgea pod vodstvom astrofizičara Nikku Madhusudhana, koji je već tada upozorio da se radi o “naznakama”, a ne o konačnom dokazu života. Statistička pouzdanost bila je na razini tri sigma, što znači da još uvijek postoji vjerojatnost od 0,3% da je signal slučajan.

Znakovi života ‘nestaju’ u novim analizama

Ubrzo nakon objave, više istraživača analiziralo je iste podatke koristeći drugačije metode. Među njima su bili i Madhusudhanovi bivši studenti, Luis Welbanks sa Sveučilišta Arizona i Matthew Nixon sa Sveučilišta Maryland. Njihova analiza, objavljena krajem prošlog mjeseca, znatno proširuje broj kemijskih spojeva koji bi mogli objasniti detektirane signale.

Početni model uključivao je oko 20 mogućih spojeva, dok su Welbanks i kolege taj broj povećali na 90. Više od polovice tih spojeva pokazalo je da bi mogli odgovarati signalima koje je detektirao Webb. “Ako sve prepoznaješ, prepoznaješ li išta uopće?” upitao je Welbanks u razgovoru za AFP. Njihov zaključak nije da DMS sigurno ne postoji na K2-18b, nego da za pouzdanije tvrdnje trebaju dodatna opažanja.

Isto mišljenje zadržava i Madhusudhan, koji ističe kako su znanstvene rasprave nužne i korisne. Njegov tim je prošli tjedan objavio novi rad koji uzima u obzir čak 650 mogućih molekula, uključujući neke ranije zanemarene spojeve poput dietil sulfida i metil akrilonitrila — potonji je poznat kao toksičan.

Zanimljivo je da se DMDS, koji je bio ključni dio prvotne objave u travnju, više ne pojavljuje kao značajan kandidat. Madhusudhan priznaje da su neki od novih spojeva “malo vjerojatni” u stvarnom planetarnom okruženju poput onoga na K2-18b. Welbanks pak kritizira što se zaključci tima iz Cambridgea znatno mijenjaju, i to bez novih podataka, modela ili eksperimentalnih rezultata. U samo mjesec dana analiza je potpuno drugačija, tvrdi.

Bez obzira na sporove, jedno ostaje jasno: potraga za životom izvan Zemlje i dalje se temelji na fragmentima signala i mnogo pretpostavki. K2-18b više nije jednako snažan kandidat kao što je možda izgledao prije nekoliko tjedana, ali njegovo proučavanje i dalje nudi važne uvide u granice naše tehnologije i metode tumačenja podataka.