U posljednjih deset godina kroz Sunčev sustav prošla su tri potvrđena međuzvjezdana objekta. To su 1I/’Oumuamua, otkriven 2017., komet 2I/Borisov iz 2019. te najnoviji 3I/ATLAS, opažen u srpnju 2025. Sva tri tijela privukla su pozornost znanstvenika jer donose materijal iz udaljenih planetarnih sustava, a nova analiza otkriva i njihovo moguće podrijetlo.
Prvi tragovi o porijeklu međuzvjezdanih objekata
Astronomi su dugo nagađali da bi kometi i asteroidi mogli napustiti matične zvjezdane sustave i lutati galaksijom, no tek je otkriće ‘Oumuamue pružilo čvrst dokaz. Za razliku od bilo kojeg prethodno opaženog tijela, ono je došlo iz međuzvjezdanog prostora i brzo napustilo Sunčev sustav. Time je potvrđeno da se ovakvi posjetitelji zaista pojavljuju, a kasniji ulasci 2I/Borisova i 3I/ATLAS-a potvrdili su da nisu rijetkost.
Nova studija koju su proveli doktorand Shokhruz Kakharov i profesor Abraham Loeb s Odjela za astronomiju Sveučilišta Harvard pokazuje da ta tri objekta dolaze iz različitih dijelova Mliječne staze. Analiza je temeljena na hidrodinamičkom simulacijskom softveru GalPot, koji računa gravitacijski potencijal galaksije. Znanstvenici su za svaki objekt izračunali 10 000 mogućih putanja unatrag, u vremenskom okviru od milijardu godina. Na temelju tih simulacija procijenjeno je da je 3I/ATLAS najstariji, s dobi od oko 4,6 milijardi godina i vjerojatnim porijeklom u tzv. debelom disku Mliječne staze, gdje prevladavaju stare zvijezde siromašne metalima. ‘Oumuamua je mlađa, stara oko milijardu godina, a potječe iz tankog diska, dijela galaksije u kojem nastaju nove zvijezde. Borisov se smješta između ta dva slučaja, s procijenjenom starošću od 1,7 milijardi godina.
Ovi rezultati sugeriraju da su međuzvjezdani objekti izbacivani iz planetarnih sustava tijekom čitave povijesti galaksije, a ne samo iz nedavno nastalih.
Znanstveni značaj i buduća istraživanja
Kakharov objašnjava da razumijevanje porijekla međuzvjezdanih objekata otvara kontekst za tumačenje njihovih kemijskih i fizičkih svojstava. “Ako znamo da je 3I/ATLAS nastao u starijoj populaciji zvijezda, možemo pretpostaviti da je prošao drukčije evolucijske procese nego objekti mlađih sustava”.
S obzirom na to da su asteroidi i kometi ostaci formiranja planetarnih sustava, proučavanje međuzvjezdanih objekata pruža rijetku priliku za uvid u sastav i dinamiku udaljenih zvjezdanih okruženja bez slanja sondi izvan Sunčevog sustava. Trenutno su jedine realne ideje za međuzvjezdane misije one koje uključuju svemirske jedrilice pogonjene laserskim zrakama, poput projekta Starshot. No takve koncepcije još su desetljećima udaljene od realizacije.
Za razliku od ambicioznih planova koji predviđaju sonde na laserski pogon, međuzvjezdani objekti povremeno sami ulaze u Sunčev sustav i omogućuju izravna opažanja. U nadolazećim godinama stopa njihova otkrivanja trebala bi naglo porasti. opservatorij Vera C. Rubin pokrenuo je veliki pregled neba pod nazivom Legacy Survey of Space and Time, za koji se procjenjuje da bi mogao otkriti desetke novih međuzvjezdanih tijela svake godine. Paralelno, Europska svemirska agencija priprema misiju Comet Interceptor, koja bi po prvi put mogla presresti jedan takav objekt i proučiti ga izbliza tijekom njegova prolaska kroz naš sustav.
Svaki novi međuzvjezdani objekt donosi jedinstvenu priliku da naučimo više o raznolikosti i povijesti planetarnih sustava u Mliječnoj stazi.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
