Astronomska zajednica smatra da je postanak Mjeseca rezultat sudara ranih nebeskih tijela u sunčevom sustavu. Prema teoriji koja prevladava, Marsu sličan objekt, poznat pod imenom Teja, sudario se s našim planetom. Ovaj dramatični sudar izbacio je u orbitu ogromnu količinu materijala koja se kasnije kondenzirala i ohladila, formirajući Mjesec. No, precizno odrediti vrijeme ovog događaja izazov je koji znanstvenicima predstavlja brojne poteškoće. Na 55. godišnjoj Konferenciji o lunarnim i planetarnim znanostima, održanoj prošlog mjeseca u The Woodlandsu u Teksasu, iznesen je prijedlog novog vremenskog okvira za ovaj sudar. Prema novoj teoriji, sudar se dogodio znatno ranije nego što su to prethodne studije sugerirale, samo 50 milijuna godina nakon formiranja sunčevog sustava.
Ali kako to znamo? Datiranje ovog događaja komplicirano je zbog kontradiktornih dokaza. Jedan od ključnih dokaza proizlazi iz analize orbita planetarnih tijela. Smatra se da je nestabilnost Jupiterove orbite mogla usmjeriti Teju prema Zemlji u prvih 100 milijuna godina postojanja sunčevog sustava. Kasnija nestabilnost imala bi dalekosežne posljedice na orbite unutarnjih planeta i položaj Jupiterovih trojanskih asteroida, poput binarnog para Patrokl i Menoetij, koje NASA-ina letjelica Lucy planira istražiti 2033. godine. Orbitalne procjene sugeriraju da se udar dogodio između 37 i 62 milijuna godina nakon nastanka sunčevog sustava, nakon čega je Mjesec, pretpostavlja se, prešao iz stanja magmatskog jezera u čvrstu površinu u roku od približno deset milijuna godina.
Kako je to izgledalo?
Međutim, geološki dokazi ukazuju na drugačiji slijed događaja. Najstarije poznate stijene Mjeseca, koje su se kristalizirale iz magme, datiraju otprilike 208 milijuna godina unazad, dok zemaljske stijene ukazuju na formiranje čvrste kore oko 218 milijuna godina nakon formiranja sunčevog sustava. Treća metoda datiranja, bazirana na mjerenju raspada hafnija u volfram, ponovno predlaže raniji datum sudara, upućujući na formiranje jezgre Mjeseca oko 50 milijuna godina nakon nastanka sunčevog sustava.
Za razumijevanje nastanka Mjeseca ključno je uvažiti sve dostupne dokaze. Teorija predstavljena na 55. konferenciji LPSC sugerira da je Mjesec nastao uslijed ranih sudara, posebice velikog sudara koji se odigrao 50 milijuna godina nakon formiranja Sunčevog sustava. Nakon početnog sudara uslijedilo je razdoblje od deset milijuna godina hlađenja. Potom, Mjesec prolazi kroz fazu zagrijavanja uzrokovanu plimnim silama zbog nestabilne orbite oko Zemlje. Ove sile, odgovorne za deformacije Mjeseca, ključne su za njegovu postupnu stabilizaciju, koja je konačno postignuta oko 200 milijuna godina nakon sudara. Tijekom tog razdoblja, proces hlađenja mogao je biti usporen zbog sekundarnih udara, produžavajući vrijeme potrebno za formiranje Mjesečeve čvrste površine. Osim toga, tim je predstavio novu metodu datiranja temeljenu na raspadu rubidija u stroncij, pružajući tako dodatnu podršku teoriji o ranom gigantskom sudaru, dodatno rasvjetljavajući kompleksnu povijest našeg prirodnog satelita.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
