Duboko u prostranstvu svemira, 2019. godine, detektori na Zemlji zabilježili su neobičan i silovit događaj. Signal nazvan GW190521 poslao je gravitacijske valove, nevidljive mreškanje samog tkiva prostorvremena, koji su protutnjali kroz naš planet. Znanstvenici su tada zaključili da su svjedočili sudaru dviju masivnih crnih rupa, desetke puta težih od našeg Sunca. No, što ako smo cijelo vrijeme bili u krivu? Nova europska inicijativa istražuje radikalnu mogućnost: da ti kozmički sudari nisu djelo crnih rupa, već egzotičnih, hipotetskih objekata poznatih kao “bozonske zvijezde”.
Fizičar Carlos Herdeiro sa Sveučilišta Aveiro u Portugalu predvodi projekt NewFunFiCO, okupljajući tim stručnjaka iz cijelog svijeta – od Španjolske i Italije do Kine i Brazila. Njihov cilj nije samo promatrati svemir, već preispitati ono što mislimo da vidimo. “Granični misteriji svemira su fascinantni, a gravitacijski valovi daju nam novi način da ih istražimo”, ističe Herdeiro.
Kozmički varalice bez točke povratka
Tim koristi stvarne podatke iz mreže LIGO-Virgo-KAGRA, globalnog sustava ultra-osjetljivih detektora smještenih u SAD-u, Italiji i Japanu. Ovi instrumenti mjere nezamislivo sitne distorzije u prostorvremenu, potvrđujući Einsteinovu teoriju da su prostor i vrijeme povezani u jedinstveno tkivo. Od prve detekcije 2015. godine, identificirano je više od 150 parova crnih rupa koje su se spojile. No, najnovija kampanja promatranja, koja je trajala do studenog 2025., otkrila je oko 250 novih kandidata, a znanstvenici sumnjaju da se među njima kriju uljezi.
“Još uvijek pažljivo pregledavamo podatke”, kaže Nico Sanchis-Gual sa Sveučilišta u Valenciji. “Moguće je da postoje signali koji se ne uklapaju sasvim u ono što očekujemo od crnih rupa.”
Tu na scenu stupaju takozvane bozonske zvijezde. Riječ je o hipotetskim, ultra-kompaktnim objektima koji bi iz daljine mogli neodoljivo podsjećati na crne rupe. Međutim, postoji ključna razlika: one nemaju horizont događaja, onu strašnu granicu crne rupe iz koje čak ni svjetlost ne može pobjeći. Izvana bi izgledale pomalo “mutno”, dok bi iznutra bile ispunjene česticama tamne tvari.
Teorija sugerira da bi te zvijezde mogle biti sačinjene od ultralakih čestica tamne tvari, vjerojatno aksiona, koji su bilijunima puta lakši od elektrona. Ideja o objektu veličine planeta, ali mase slične Suncu, koji je iznutra potpuno drugačiji od svega što poznajemo, fascinira istraživače. Upravo bi događaj iz 2019., GW190521, mogao biti prvi dokaz. “Kada bi se dvije takve zvijezde sudarile, proizvele bi signal koji tom specifičnom događaju odgovara čak i malo bolje nego model dviju crnih rupa”, objašnjava Herdeiro.
Sveti gral tamne tvari
Lov na ove egzotične objekte zapravo je lov na tamnu tvar, tu nevidljivu supstancu koja čini većinu mase svemira, a o kojoj još uvijek ne znamo gotovo ništa. Znanstvenici ne traže samo bozonske zvijezde; na njihovom radaru su i “miješane zvijezde“, neutronske zvijezde s jezgrom od tamne tvari, te “gravazvijezde“, objekti koji oponašaju crne rupe, ali nemaju istu strukturu u središtu.
Ako se potvrdi postojanje makar jednog takvog objekta, to bi bila revolucija u fizici. “Glavna vizija trenutno je da postoji neka čestica tamne tvari”, kaže Sanchis-Gual. Otkriće bozonske zvijezde dalo bi nam prvi opipljivi trag o tome što ta tvar zapravo jest.
Projekt NewFunFiCO traje do kraja 2026. godine, a čak i ako ne pronađu “zvijezde od tamne tvari”, tehnološki napredak koji ovakva istraživanja potiču je golem. Potraga za mjerenjem sićušnih distorzija u prostorvremenu već je gurnula tehnologiju lasera, optike i izolacije vibracija do neviđenih razina, s primjenama u medicini i proizvodnji. Ipak, najveća nagrada bila bi spoznaja da su neki od najnasilnijih događaja u svemiru zapravo sudari nevidljivih divova koji su se cijelo vrijeme skrivali pred našim očima
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
