U središtu smo problema koji već godinama muči kozmologe. A možda smo doslovno — u središtu.
Svemir se ubrzano širi, to znamo već desetljećima. No precizna brzina tog širenja i dalje je predmet žestokih rasprava. Dvije vodeće metode daju različite rezultate: jedna koristi svjetlosne ostatke Velikog praska, druga prati kretanje obližnjih galaksija. I ta se razlika — poznata kao Hubbleova napetost — jednostavno ne može objasniti standardnim modelom svemira.
Nova teorija, međutim, ide korak dalje. Možda naš problem nije u instrumentima, već u tome gdje se nalazimo. Naime, ako se galaksija Mliječna staza nalazi unutar goleme, rijetke regije svemira — tzv. kozmičke praznine — to bi moglo objasniti zašto nam lokalna mjerenja pokazuju veće brzine širenja nego ona s ruba svemira.
Svemir nije posvuda isti
Prema standardnom kozmološkom modelu, svemir je u prosjeku homogeno raspoređen: materija je na velikim razmjerima ravnomjerno raspoređena. No na manjim skalama gravitacija organizira galaksije u jata, skupove i goleme niti, između kojih ostaju golemi prostori s manjom gustoćom — praznine.
Te praznine nisu potpuno prazne. U njima može biti rijetka plazma, usamljene galaksije ili manji sustavi. No budući da su okružene gušćim regijama, gravitacija polako “izvlači” materiju iz njih. Galaksije koje se nalaze unutar praznine tako se gibaju brže nego što bi se očekivalo samo zbog širenja svemira.
Što ako je Zemlja točno unutar jedne takve praznine?
Točno to predlaže dr. Indranil Banik sa Sveučilišta u Portsmouthu. U izjavi za IFLScience objasnio je da, ako se Mliječna staza nalazi blizu središta velike kozmičke praznine, tada lokalna mjerenja brzine širenja svemira ispadaju viša jer promatramo objekte koji se iz te praznine ubrzano “odvlače” prema gušćim zonama.
!Gravitacija povlači materiju prema vanjskim, gušćim rubovima. Kako se praznina prazni, brzine objekata koji se odmiču od nas izgledaju veće nego što bi bile da se nalazimo u prosječno gustoj regiji,! kaže dr. Banik.
U prijevodu: naš položaj unutar te rijetke regije stvara iluziju bržeg lokalnog širenja svemira — i to bi moglo objasniti Hubbleovu napetost bez potrebe za radikalnim promjenama fizikalnih zakona.
Ako je ova teorija točna, to bi značilo da se nalazimo u praznini čija je gustoća barem 20 posto manja od prosjeka svemira. A to ne bi smjelo biti moguće prema standardnoj kozmologiji. Dosadašnje simulacije takvu mogućnost jednostavno nisu predviđale.
Upravo zato je ova ideja toliko zanimljiva: ili je naš model svemira pogrešan, ili imamo znanstvenu anomaliju koja zahtijeva sasvim novo objašnjenje.
Zvuk Velikog praska podupire teoriju
Na ovogodišnjem Nacionalnom astronomskom skupu u britanskom Durhamu, dr. Banik je predstavio dodatne podatke koji idu u prilog ovoj hipotezi. Posebno se ističu tzv. barionske akustične oscilacije — “zamrznuti” valovi gustoće iz vremena Velikog praska.
Ti valovi ostavili su trag u rasporedu obične materije u svemiru. Ako se njihov uzorak usporedi s brojem galaksija u našoj okolini, pokazuje se zanimljiva podudarnost: sve izgleda kao da se naš lokalni galaktički skup zaista nalazi u jednoj takvoj praznini.
Kako bi dodatno provjerili teoriju, tim planira koristiti galaksije koje više ne stvaraju nove zvijezde. One se ponašaju poput kozmičkih štoperica jer njihova evolucija “staje” i time omogućuje precizniju kalibraciju širenja svemira.
Ako i ti nezavisni podaci potvrde da je lokalna praznina stvarna, to bi moglo značiti da naši temelji kozmologije — onakvi kakve smo učili desetljećima — trebaju ozbiljno preispitivanje.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
