Novo istraživanje dovodi u pitanje dugogodišnju teoriju o jednom od najdramatičnijih izumiranja u povijesti Zemlje. Znanstvenici su desetljećima vjerovali da je golemo oslobađanje sumpora, uzrokovano udarom Chicxulub asteroida, izazvalo katastrofalno hlađenje planeta – tzv. “zimu udara” – koja je prekrila Zemlju tamom i uzrokovala izumiranje 75% vrsta, uključujući dinosaure. No, revolucionarna studija sugerira da bi ova teorija mogla biti pogrešna.
Prije otprilike 66 milijuna godina, ogroman asteroid udario je u područje današnjeg poluotoka Yucatán u Meksiku, ostavljajući krater širok 200 kilometara i pokrenuvši lanac razornih posljedica. Guste oblake prašine i krhotina podigao je udar u atmosferu, blokirajući sunčevu svjetlost i zaustavljajući fotosintezu. Ekosustavi su se urušili, a vrste koje se nisu uspjele prilagoditi ubrzo su izumrle.
Ovo razdoblje ekstremne hladnoće, izazvano udarom asteroida, smatralo se posljedicom sumpornih aerosola koji su reflektirali sunčevu svjetlost i uzrokovali drastičan pad globalnih temperatura. Međutim, nova istraživanja dovode u pitanje ovu dugogodišnju pretpostavku.
Koliko je sumpora doista oslobođeno?
Tim istraživača odlučio je izravno izmjeriti količinu sumpora oslobođenu tijekom udara Chicxulub asteroida, koristeći uzorke stijena prikupljene iz samog kratera. Analizirajući izotope sumpora, znanstvenici su uspjeli odvojiti sumpor povezan s udarom od prirodnih izvora.
“Naše istraživanje otkrilo je da su ranije procjene o oslobađanju sumpora bile značajno precijenjene,” izjavila je kemičarka Katerina Rodiouchkina. “Izračunavanjem globalne distribucije sulfatnih aerosola utvrdili smo da je ukupna količina oslobođenog sumpora bila pet puta manja od prethodnih procjena.”
Što to znači za teoriju o zimi udara?
Studija procjenjuje da je oslobođeno oko 67 milijardi tona sumpora, što je znatno manje od ranijih predviđanja. Manje oslobađanje sumpora sugerira da posljedice udara možda nisu bile toliko ozbiljne ili dugotrajne kako se ranije pretpostavljalo. Temperature su se značajno snizile, ali su se, prema svemu sudeći, oporavile mnogo brže, što bi moglo objasniti kako su pojedine vrste uspjele preživjeti ovo razdoblje kaosa.
Ova saznanja otvaraju prostor za alternativna objašnjenja. Na primjer, sama snaga udara i požari koji su uslijedili mogli su imati veći utjecaj na klimu i ekosustave nego što se dosad mislilo.
Ovo istraživanje potiče znanstvenike da preispitaju postojeće pretpostavke o udaru Chicxulub i njegovim posljedicama. Naglašava koliko su Zemljini sustavi kompleksni te kako izmjene u procjenama mogu dovesti do velikih promjena u našem razumijevanju povijesti.
Kako nastavljamo otkrivati više detalja o prošlosti Zemlje, jedno je sigurno–čak i najprihvaćenije znanstvene teorije mogu se mijenjati s novim otkrićima.
