U svemiru postoje zvijezde toliko velike da se njihova “starost” mjeri u milijunima, a ne u milijardama godina. Jedna od njih, WOH G64, prema novom istraživanju možda se ubrzano približava eksplozivnom kraju. Tim koji vodi Gonzalo Muñoz-Sanchez iz Nacionalnog opservatorija u Ateni u Nature Astronomy danas iznosi argument da je ova zvijezda 2014. doživjela dramatičnu promjenu: iz crvenog superdiva prešla je u rijedak žuti hiperdiv, što bi moglo biti trag da se priprema za supernovu.
WOH G64 prvi put je privukla pozornost još 1970-ih, kada je prepoznata kao neobičan objekt u Velikom Magellanovu oblaku, patuljastoj galaksiji koja kruži oko Mliječne staze. Vrlo brzo postalo je jasno da se ne radi samo o sjajnoj zvijezdi, nego o jednom od najvećih zvjezdanih divova koje poznajemo: procjenjuje se da joj je promjer toliko golem da bi joj radijus bio više od 1500 puta veći od Sunčeva.
Ta slika “kozmičkog teškaša” dobila je i vizualnu potvrdu. Godine 2024. WOH G64 postala je prva zvijezda izvan naše galaksije koja je ikad detaljno fotografirana, zahvaljujući interferometru Vrlo velikog teleskopa. Snimka je pokazala jasan, prašnjav omotač oko središnje zvijezde, baš onakav kakav se očekuje kada zvijezda u starosti ubrzano gubi masu, odbacujući materijal u okolni prostor.
Što znači prelazak u žuti hiperdiv
U “velikoj shemi” kozmosa WOH G64 je mlada: procjenjuje se da je stara manje od pet milijuna godina. To je gotovo ništa u usporedbi sa Suncem, koje je danas staro oko 4,6 milijardi godina. Upravo zato za ovako masivne zvijezde vrijedi pravilo da žive brzo i umiru mlade. Nastaju iz golemih oblaka plina i prašine koji se urušavaju dok se u jezgri ne pokrene nuklearna fuzija, pa u početku, poput Sunca, “troše” vodik. Kasnije se šire i počinju spaljivati helij te postaju crveni superdivovi.
No ne postaju svi superdivovi hiperdivovi. Teorija kaže da se hiperdivovi formiraju kada izrazito masivne zvijezde vrlo brzo evoluiraju iz faze u kojoj sagorijevaju vodik u fazu sagorijevanja helija. U tom prijelazu počinju snažno odbacivati vanjske slojeve, dok se jezgra istodobno sažima prema unutra. Jednom kada zvijezda uđe u hiperdivovsku fazu, “presuda” je praktički poznata: slijedi brza smrt u vatrenoj eksploziji supernove.
Pa što se, prema autorima, dogodilo 2014.? Njihov je prijedlog da je velik dio površinskih slojeva izvornog crvenog superdiva bio izbačen daleko od zvijezde. Jedno objašnjenje upućuje na interakcije s pratiteljskom zvijezdom, čije su postojanje potvrdili analizom spektra svjetlosti WOH G64. Druga mogućnost ide ravno prema najdramatičnijem scenariju: zvijezda se možda doista priprema za eksploziju, iako je kod ovakvih divova teško unaprijed reći kada će točno “puknuti”.
U tom kontekstu spominje se i moguća pred-supernovna faza “supervjetra”. Ideja je da se, kako se gorivo u jezgri brzo troši, unutrašnjost zvijezde počne snažno “tresti” u pulsacijama koje potiču naglo i obilno izbacivanje plina u okolni prostor. Takav nalet gubitka mase, uz to da se zvijezda istodobno smanjuje i postaje toplija, dobro se uklapa u promjenu kakvu autori navode za WOH G64.
Na kraju, ostaje najpošteniji zaključak u astronomiji: vrijeme će pokazati. Većina zvijezda živi desecima milijuna, a često i desecima milijardi godina, pa je rijetkost da možemo pratiti tako brze i velike promjene, osobito kod zvijezde izvan naše galaksije. Ako budemo imali sreće, kraj WOH G64 mogli bismo dočekati za života, ne samo kao rijedak prizor na međugalaktičkoj udaljenosti, nego i kao važan komad slagalice koji pomaže objasniti kako završavaju najmasivnije zvijezde u svemiru.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
