Misteriozni signal, koji već gotovo 50 godina zbunjuje astronome, možda ima prirodno objašnjenje u obliku iznimno snažnog svemirskog ‘lasera.’
No, ne radi se o upozorenju od strane izvanzemaljske civilizacije, već o djelovanju vodikovog oblaka i neutronske zvijezde, guste jezgre masivne zvijezde koja je nakon supernove izbacila svoje unutarnje dijelove u svemir. Nova hipoteza sugerira da bi, pod pravim uvjetima, takav objekt mogao proizvesti signal poput onog koji je 15. kolovoza 1977. iznenadio astronoma Jerryja Ehman dok je analizirao podatke s radijskog teleskopa “Big Ear” Sveučilišta Ohio State. Tada je zapisao riječ “Wow!” na ispisu signala. Istraživanje, koje je trenutno u fazi revizije i dostupno na otvorenom serveru arXiv, temelji se na novootkrivenim detekcijama sličnih signala, što sugerira da je tim pod vodstvom astrobiologa Abela Méndeza s Univerziteta u Portoriku na Arecibu na pravom tragu.
“Naša najnovija promatranja, provedena između veljače i svibnja 2020., otkrila su slične signale uskog pojasa blizu vodikove linije, iako su bili manje intenzivni od originalnog Wow! signala,” objašnjava Méndez.
Taj originalni signal je uočen u podacima prikupljenim radijskim teleskopom “Big Ear”. Trajao je samo 72 sekunde, ali je bio izuzetno snažan bljesak radijskih valova u blizini 1420 MHz, što je frekvencija koju emitira vodik kad mijenja smjer rotacije. Zbog sveprisutnosti vodika u svemiru, neki su znanstvenici spekulirali da bi svjetlost na toj frekvenciji mogla poslužiti kao lako prepoznatljiv orijentir na elektromagnetskom spektru, koji bi napredne izvanzemaljske civilizacije mogle koristiti za signalizaciju svoje prisutnosti.
Ako je poznati puls doista bio pozdrav izdaleka, nije sadržavao modulaciju koju bi mogli dešifrirati. Wow! signal se nije pomicao, što ga čini malo vjerojatnim da je riječ o obližnjem satelitu, a također se nikada nije ponovio na način na koji bismo očekivali od namjerne transmisije, isključujući tako mogućnost ponovnih opažanja s poboljšanom tehnologijom. Štoviše, mnogi prirodni objekti emitiraju radijske valove s valnom duljinom od 1420 MHz, pa iako ne možemo u potpunosti isključiti mogućnost izvanzemaljaca, čini se malo vjerojatnim.
Prirodno objašnjenje?
To nas dovodi do pokušaja pronalaženja prirodnog objašnjenja za signal, što je ono što Méndez i njegov tim pokušavaju učiniti. Konkretno, tragali su za kratkim emisijama radijskih valova uskog pojasa, sličnim po frekvenciji Wow! signalu, u arhiviranim podacima s Arecibo zvjezdarnice, koji je sada umirovljen. Pronašli su četiri zapisa vrijedna daljnjeg istraživanja, uočena u blizini malene crvene patuljaste zvijezde nazvane Teegardenova zvijezda, udaljene samo 12,5 svjetlosnih godina. Iako su bili slabiji od Wow! signala, bili su dovoljno slični da bi mogli pružiti tragove o podrijetlu poznatog signala. Prema analizi tima, signali blizu Teegardenove zvijezde povezani su s međuzvjezdanim oblacima hladnog vodika. To ukazuje na mogući mehanizam za Wow! signal: snažan bljesak zračenja koji putuje kroz oblak hladnog vodika, stimulirajući plin da proizvede snažan puls zračenja blizu 1420 MHz.
Konačni proizvod bio bi prirodni, astrofizički mikrovalni laser, ili maser, koji emitira intenzivnu koncentraciju svjetlosti uskog pojasa na vodikovoj liniji, što bi izdaleka izgledalo poput Wow! signala. Budući da je crveni patuljak, Teegardenova zvijezda vjerojatno nije sposobna proizvesti bljesak dovoljno snažan da rezultira emisijom jakom poput Wow! signala, ali drugi kozmički objekti mogli bi biti za to sposobni. Neutronske zvijezde s izuzetno snažnim magnetskim poljima, poznate kao magnetari, mogu eruptirati u tako snažnim bljeskovima da ih možemo detektirati preko međugalaktičkog prostora, a smatra se da su odgovorne za tajanstvene signale poznate kao brzi radijski bljeskovi.
Druga vrsta magnetara ili neutronske zvijezde, nazvana soft gamma repeater, također bi mogla biti odgovorna. To je vrsta zvijezde koja povremeno izbacuje gama ili rendgensko zračenje. U svakom slučaju, prema modelu tima, puls svjetlosti putuje kroz vodik, što rezultira stimuliranom emisijom na vodikovoj liniji. Ovo je uredno objašnjenje. Takva kombinacija objekata i događaja prirodno bi bila prilično rijetka; još rjeđa da bude usmjerena prema nama. Tako hipoteza ne samo da objašnjava signal, već objašnjava i zašto smo ga ikada vidjeli samo jednom.
“Naša hipoteza obuhvaća sve promatrane karakteristike Wow! signala, uvodi još jedan izvor lažnih pozitivnih rezultata u potrazi za tehnopotpisima i sugerira da je ovaj signal predstavljao prvu zabilježenu astronomsku masersku baklju na vodikovoj liniji,” pišu istraživači u svom radu. “Nastavit ćemo s Arecibo Wow! projektom, istražujući naše opsežne skupove opažanja s Arecibo REDS-a. Buduća istraživanja uključit će arhivske podatke iz Arecibo zvjezdarnice.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
