Što točno predstavlja svijest i odakle dolazi?
Generacijama su znanstvenici iz različitih područja pokušavali odgovoriti na ovo pitanje. Filozofi, neuroznanstvenici i fizičari vode dugu raspravu o tome gdje nastaje svijest i kako funkcionira. Unatoč napretku u znanosti o mozgu—gdje su istraživači mapirali neuronske mreže, proučavali moždane valove i čak identificirali dijelove mozga povezane sa samosviješću—pitanje ostaje: što je svijest u svojoj biti? Je li ona tek nusprodukt električnih impulsa u našim neuronima ili se proteže dalje od fizičkog mozga, u nešto mnogo dublje i složenije?
No, za dr. Michaela Pravicu, fizičara sa Sveučilišta Nevada u Las Vegasu, svijest bi mogla imati puno dublje porijeklo—jedno koje se nalazi u višim dimenzijama izvan fizičkog svijeta koji svakodnevno doživljavamo.
U našem svakodnevnom životu krećemo se u svijetu definiranom s tri dimenzije: duljinom, širinom i visinom. Te dimenzije omogućuju nam kretanje, interakciju i percepciju okoline. Međutim, dr. Pravica vjeruje da postoji više od onoga što naši osjeti mogu percipirati. Prema njemu, svijest bi mogla nadilaziti te fizičke granice, uspostavljajući kontakt s višim dimenzijama koje znanstvenici teoretski predviđaju da postoje, ali koje nisu vidljive našim osjetilima.
Ova ideja nije u potpunosti nova, objašnjava Popular Mechanics. Teorijska fizika, posebice teorija struna, sugerira postojanje dodatnih dimenzija izvan tri poznate, koje utječu na sve, od formiranja čestica do same strukture svemira. Pravicina hrabra hipoteza jest da svijest, tijekom trenutaka povećane svjesnosti—bilo kroz duboko razmišljanje, umjetničko stvaranje ili čak snove—može doticati te skrivene dimenzije, dobivajući pristup neistraženim područjima kreativnosti i inspiracije.
Hiperdimenzionalnost: vrata prema svijesti?
U središtu Pravicine teorije nalazi se koncept hiperdimenzionalnosti, ideja da naš svemir sadrži dimenzije izvan onih koje svakodnevno doživljavamo. Iako to može zvučati apstraktno, hiperdimenzionalnost je ključna za najnovije teorije u fizici. U teoriji struna, na primjer, čestice i sile objašnjavaju se kao rezultat sitnih, vibrirajućih struna koje djeluju kroz višestruke, nevidljive dimenzije.
Pravica sugerira da, baš kao i ove strune, naša svijest može stupiti u interakciju s tim višim dimenzijama. Ova interakcija mogla bi objasniti iznenadne izljeve kreativnosti ili trenutke jasnoće koje ljudi često doživljavaju tijekom složenih misaonih procesa ili kreativnih napora. U suštini, kada naši umovi rade na svom punom kapacitetu, oni bi mogli privremeno probiti fizičke granice našeg trodimenzionalnog svijeta i povezati se sa skrivenim dimenzijama koje čine osnovu stvarnosti.
Iako ideja da svijest dopire do viših dimenzija zvuči intrigantno, nailazi na skepticizam kod mnogih znanstvenika. Dr. Stephen Holler, fizičar sa Sveučilišta Fordham, jedan je od nekoliko stručnjaka koji upozoravaju na preuranjeno donošenje zaključaka o svijesti na temelju spekulativne fizike.
Holler uspoređuje ovu teoriju s nekadašnjim zastarjelim modelima svemira. U jednom trenutku povijesti, astronomi su vjerovali da je Zemlja u središtu svemira te su koristili složene teorije poput epicikla kako bi objasnili kretanje planeta. Te su teorije s vremenom zamijenjene točnijim modelima. Slično tome, Holler upozorava da bi primjena hiperdimenzionalnosti na svijest mogla biti previše složen način za objašnjavanje nečega što još uvijek ne razumijemo u potpunosti.
Budućnost istraživanja svijesti i hiperdimenzija
Unatoč skepticizmu, Pravica ostaje optimističan u vezi s potencijalom svoje teorije. Vjeruje da bi, s napretkom tehnologije, jednoga dana mogli imati alate za testiranje ovih ideja. Ustanove poput CERN-a i njegovog Velikog hadronskog sudarača već istražuju subatomske čestice u nadi da će otključati skrivene dimenzije svemira. Pravica se nada da bi znanstvenici u narednim desetljećima mogli pronaći načine za ispitivanje svijesti u vezi s tim dubljim slojevima stvarnosti.
On zamišlja budućnost u kojoj ćemo bolje razumjeti ulogu svijesti u svemiru, možda otkrivajući pravu prirodu moći uma da nadilazi fizička ograničenja. Za njega, potraga za ovim znanjem nije samo znanstvena; radi se o pronalaženju smisla u beskonačnom i složenom svemiru.
Ideja da svijest može komunicirati s višim dimenzijama izaziva i naše znanstveno razumijevanje i filozofske stavove o umu. Iako ova teorija ostaje spekulativna, potiče nas da razmišljamo izvan granica trenutačnog znanja. Hoće li Pravicina hipoteza izdržati test vremena ili će biti zamijenjena budućim otkrićima, tek treba vidjeti.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
