Novo istraživanje otkriva uvjerljive dokaze o katastrofalnom događaju koji je prije više od pet milijuna godina drastično izmijenio regiju Mediterana. Poznata kao “Zanclean flood” ili (zankleanska megapoplava?), ova prirodna pojava mogla je ponovno napuniti Sredozemno more u roku od samo nekoliko godina, čime je završeno sušno razdoblje poznato kao mesinska kriza saliniteta.
Mesinska kriza saliniteta i dramatičan završetak
Mesinska kriza saliniteta, koja se zbila prije otprilike 5,97 do 5,33 milijuna godina, rezultat je izolacije Sredozemnog mora od Atlantskog oceana. Ova izolacija dovela je do gotovo potpunog isparavanja mora, ostavljajući iza sebe golema prostranstva soli. Tradicionalno se smatralo kako je ponovno punjenje Sredozemnog mora bio spor i postupan proces koji je trajao tisućama godina. No, najnovije istraživanje sugerira da se taj proces mogao zaključiti jednim masivnim poplavnim događajem koji je trajao između dvije i šesnaest godina.
Istraživanje, koje je provela međunarodna skupina znanstvenika uz sudjelovanje stručnjaka sa Sveučilišta Southampton, fokusiralo se na analizu geoloških formacija u jugoistočnom dijelu Sicilije. Rezultati, objavljeni u prestižnom časopisu Communications Earth & Environment, pružaju dosad najprecizniji uvid u ovaj izniman geološki fenomen.
Geološki dokazi otkriveni na Siciliji
Znanstvenici su proučavali više od 300 asimetričnih, aerodinamičnih grebena na Sicilijskoj podmorskoj granici, nekadašnjem kopnenom mostu koji je razdvajao zapadni i istočni dio Sredozemnog bazena. Prema riječima dr. Aarona Micallefa, vodećeg autora istraživanja, ovi grebeni pružaju ključne dokaze o razmjerima i intenzitetu ove ogromne poplave.
“Takozvana zankleanska poplava bila je izvanredan prirodni fenomen s protokom i brzinama koje nadmašuju sve poznate poplave u povijesti Zemlje,” izjavio je dr. Micallef.
Grebeni, oblikovani turbulentnim vodotocima, prekriveni su slojem kamenitih ostataka koji su tamo odloženi nevjerojatnom silinom. Ovaj sloj nalazi se točno na granici između mesinskog i zankleanskog razdoblja, pružajući ključne dokaze o vremenu kada se ovaj dramatični događaj odigrao.
Uloga seizmičkih podataka i računalnih modela
Kako bi detaljnije istražili ovaj fenomen, znanstvenici su primijenili tehniku seizmičke refleksije, koja omogućuje precizno mapiranje slojeva stijena i sedimenata ispod površine. Ova analiza otkrila je “W-oblikovani kanal” na kontinentalnom šelfu istočno od Sicilijske podmorske granice. Prema istraživanju, ovaj kanal je usmjeravao goleme količine vode prema kanjonu Noto, dubokoj podvodnoj dolini smještenoj u istočnom dijelu Mediterana.
Računalne simulacije pokazale su da su brzine vode tijekom poplave dosezale nevjerojatnih 32 metra u sekundi (oko 72 kilometra na sat). Kako je intenzitet poplave rastao, voda je usijecala dublje kanale, prenosila sedimente na ogromne udaljenosti i ostavljala trajne geološke tragove.
“Ova otkrića ne samo da otkrivaju ključni trenutak u geološkoj povijesti Zemlje, već ističu iznimnu otpornost kopnenih oblika koji su se održali više od pet milijuna godina,” naglasio je profesor Paul Carling, jedan od suautora studije.
