Na 3.250 metara dubine u Aljaškom zaljevu 2023. godine snimljen je neobičan zlatni objekt koji je odmah zbunio istraživače. Tek nakon dugotrajne analize pokazalo se da nije riječ ni o jajetu ni o spužvi, nego o odumrlom tkivu dubokomorske vlasulje.
Neobična kuglasta struktura uočena je tijekom NOAA-ine ekspedicije Seascape Alaska 5, uz pomoć daljinski upravljanog podvodnog vozila. Ležala je među stijenama na morskom dnu, sjajna, zlatna i toliko neobična da nitko u tom trenutku nije mogao sa sigurnošću reći što se nalazi pred kamerom.
Ni reakcije na brodu nisu skrivale iznenađenje. Jedan član ekspedicije tada je rekao kako se samo nada da iz objekta ništa neće izaći kad ga dotaknu, jer prizor djeluje kao početak horor-filma. U prvim nagađanjima spominjali su se spužva, jajni omotač i drugi mogući oblici života, ali ništa se nije uklapalo dovoljno uvjerljivo.
Uzorak je potom prikupljen robotskim usisnim krakom i prevezen na daljnju analizu.
Materijal bez jasne anatomije
Po povratku ekspedicije uzorak je završio u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Washingtonu, gdje djeluje i NOAA-in Nacionalni sistematski laboratorij. Ni ondje rješenje nije pronađeno odmah.
Na prvi pogled objekt nije imao prepoznatljive anatomske značajke koje bi ga lako smjestile u neku poznatu skupinu organizama. Ipak, analiza je pokazala da je riječ o vlaknastom materijalu slojevite površine, a važan trag bile su i žarne stanice. To je istraživače usmjerilo prema žarnjacima, skupini morskih životinja kojoj pripadaju koralji i vlasulje.
Ni tada zagonetka nije bila riješena. Početno barkodiranje DNK nije dalo jasan rezultat, vjerojatno zato što je uzorak bio onečišćen mikroskopskim organizmima iz okoliša.
Tek je genom dao pravi odgovor
Kako bi došli do pouzdanijeg objašnjenja, istraživači su zatim primijenili cjelogenomsko sekvenciranje. Upravo je ta detaljnija analiza pokazala da uzorak sadrži veliku količinu genetskog materijala dubokomorske vlasulje i da je gotovo istovjetan vrsti Relicanthus daphneae, rijetkom žarnjaku iz dubina istočnog Pacifika.
Time je postalo jasno da zlatna kugla nije bila zaseban organizam. Radilo se o nakupini odumrlog tkiva koje se odvojilo od baze velike dubokomorske vlasulje i ostalo na morskom dnu, gdje je zbog oblika i boje djelovalo potpuno zagonetno.
Slučaj zlatne kugle dobro pokazuje koliko duboko more i dalje može iznenaditi, čak i kada se na kraju ispostavi da objašnjenje nije senzacionalno nego biološko. Objekt koji je na prvi pogled izgledao kao nešto nepoznato ili čak prijeteće pokazao se kao dio već poznatog, ali rijetko proučavanog stanovnika velikih dubina.
Za rješenje nije bilo dovoljno samo pogledati snimku ni obaviti osnovnu laboratorijsku obradu. Tek su spoj morfološke analize i genetskog sekvenciranja razjasnili što su istraživači zapravo podigli s dna Aljaškog zaljeva.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
