Smrt zvijezde obično zamišljamo kao trenutnu, nasilnu eksploziju, no svemirski teleskop Hubble upravo nam je pružio uvid u nešto suptilnije, ali jednako fascinantno finale. Nova, zapanjujuća fotografija otkriva dramatičnu igru svjetla i sjene u maglici Jaje (Egg Nebula), strukturi koju je oblikovala svježe izbačena zvjezdana prašina. Smještena otprilike 1000 svjetlosnih godina od nas u zviježđu Labud, ova maglica skriva svoju središnju zvijezdu iza gustog oblaka prašine, poput žumanjka sigurnog unutar tamnog, neprozirnog bjelanjka.
Ovo nije samo još jedna lijepa fotka; riječ je o prvoj, najmlađoj i najbližoj pred-planetarnoj maglici ikad otkrivenoj. Iako naziv “planetarna maglica” može zbuniti, on nema veze s planetima, već označava strukturu plina i prašine nastalu odbačenim slojevima umiruće zvijezde slične našem Suncu. Maglica Jaje nalazi se u kratkoj, prijelaznoj fazi koja traje svega nekoliko tisuća godina, što astronomima pruža rijetku priliku za testiranje teorija o kasnim fazama zvjezdane evolucije dok su “dokazi” još svježi.
Svjetlosni show izbačen prije par stoljeća
U ovoj ranoj fazi, maglica ne svijetli vlastitom svjetlošću, već reflektira sjaj svoje središnje zvijezde. Ta svjetlost bježi kroz polarno “oko” u okolnoj prašini, probijajući se iz diska materijala koji je izbačen s površine zvijezde prije samo nekoliko stotina godina. Dva snopa svjetlosti iz umiruće zvijezde osvjetljavaju brze polarne režnjeve koji probijaju sporije, starije serije koncentričnih lukova.
Upravo ti oblici i njihovo kretanje sugeriraju da se u srcu ovog oblaka ne nalazi samo jedna zvijezda. Simetrični uzorci koje je Hubble zabilježio previše su uredni da bi bili rezultat kaotične eksplozije poput supernove. Umjesto toga, lukovi i središnji oblak prašine vjerojatno su posljedica koordinirane serije događaja u jezgri bogatoj ugljikom, a sve upućuje na gravitacijsku interakciju s jednom ili više skrivenih zvijezda pratilja, duboko zakopanih u gustom disku zvjezdane prašine.
Kozmička reciklaža na djelu
Zvijezde poput našeg Sunca, kada potroše svoje gorivo vodika i helija, odbacuju vanjske slojeve. Izložena jezgra postaje toliko vruća da ionizira okolni plin, stvarajući sjajne ljuske kakve vidimo kod poznatih maglica poput Helixa ili Leptira. No, maglica Jaje uhvaćena je u onom ključnom trenutku prije nego što taj proces završi.
Ovakve stare zvijezde zapravo su kozmičke tvornice; one su iskovale i u svemir ispustile prašinu koja je kasnije poslužila kao sjeme za nove zvjezdane sustave. Upravo iz takvog materijala, prije 4,5 milijardi godina, nastao je i naš Sunčev sustav, uključujući Zemlju i ostale stjenovite planete. Nova Hubbleova slika, koja kombinira podatke iz 2012. s dodatnim promatranjima, pruža dosad najjasniji pogled na ovaj složeni proces, podsjećajući nas da je smrt jedne zvijezde često tek početak priče za neke buduće svjetove.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
