Teleskop James Webb (JWST) omogućio je znanstvenicima da otkriju fascinantne detalje o objektu (2060) Hiron, jednom od najneobičnijih tijela u Sunčevu sustavu. Hiron, otkriven 1977. godine, pripada skupini nebeskih tijela zvanih Kentauri, koji kruže između Jupitera i Neptuna. Svoj naziv duguju mitološkom biću zbog svoje hibridne prirode—dijelom asteroid, dijelom komet.
Ono što Hirona čini posebnim jest njegova jedinstvena površinska kemija. Po prvi put, istraživači su identificirali led ugljikova dioksida i ugljikova monoksida na njegovoj površini, dok su u njegovoj komi otkrili prisutnost plinova metana i ugljikova dioksida. Ova otkrića, objavljena u časopisu Astronomy & Astrophysics, otvaraju nova poglavlja u razumijevanju ranih faza Sunčeva sustava i evolucije malih tijela u njemu.
Zašto je Hiron ključan za razumijevanje Sunčeva sustava?
Objekti poput Hirona pružaju jedinstvenu priliku za istraživanje podrijetla Sunčeva sustava. Za razliku od tijela koja su tijekom milijardi godina prošla značajne promjene, vjeruje se da Kentauri zadržavaju mnogo svoje izvorne građe, što ih čini svojevrsnim vremenskim kapsulama. Dr. Noemí Pinilla-Alonso, vodeća znanstvenica na ovom projektu, objašnjava: “Sva mala tijela u Sunčevu sustavu pričaju nam o tome kako je sve izgledalo nekad davno. Ali aktivni Kentauri otkrivaju još više jer prolaze transformacije uzrokovane zagrijavanjem Sunca, omogućujući nam uvid u njihove površinske i podzemne slojeve.”
Hiron, kao hibrid između asteroida i kometa, nudi priliku za istraživanje procesa koje drugi objekti ne omogućuju. Dok Transneptunski objekti ostaju predaleko i prehladni za značajnije aktivnosti, a asteroidi nemaju led, Hiron nudi rijetku priliku za proučavanje kako Sunčevo zračenje utječe na njegovu površinu i kemijski sastav.
Prema dr. Charlesu Schambeauu, Hirona je teško smjestiti u tradicionalne klasifikacije. “Riječ je o uistinu jedinstvenom objektu. Povremeno se ponaša poput kometa, a oko njega se mogu nalaziti strukture prstena te možda čak i polje prašine ili manjih stijena”
Koristeći JWST, istraživači su otkrili emisije metana s Hirona, što pruža uvid u termofizičke procese ispod ledene kore. Također su identificirani nusproizvodi metana, ugljikova dioksida i ugljikova monoksida, koji će zahtijevati daljnja istraživanja kako bi se potpuno razumjeli njihovi procesi nastanka.
Kako se Hiron približava Suncu, znanstvenici planiraju pratiti njegove promjene. Novi podaci mogli bi pomoći objasniti kako sezonske promjene utječu na njegovu zalihu leda. Uz kontinuirano istraživanje, Kentauri poput Hirona mogli bi pružiti ključne uvide u razvoj Sunčeva sustava.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
