Što je Faeton i zašto je poseban?
Asteroidi i kometi često se promatraju kao dva različita tipa nebeskih tijela. Kometi su ledene kugle prašine i stijena, koje prilikom približavanja Suncu stvaraju svjetlucavi rep plina i prašine. Asteroidi su, s druge strane, uglavnom stjenoviti objekti koji mirno orbitiraju oko Sunca. Međutim, granica između asteroida i kometa nije uvijek jasno definirana. Faeton je izuzetan primjer “kamene komete” koja zamagljuje te razlike i privlači veliku pozornost znanstvene zajednice. Faeton je slučajno otkriven 1983. godine od strane astronoma Simona Greena i Johna Daviesa sa Sveučilišta u Leicesteru, dok su analizirali podatke koje je prikupio infracrveni astronomski satelit (IRAS). Ubrzo nakon otkrića, astronomi su prepoznali Faeton kao izvor godišnje meteorske kiše Geminida, jedne od najspektakularnijih meteorskih pojava koje možemo vidjeti sa Zemlje
Neobično ponašanje Faetona
Svake godine u prosincu, Zemlja prolazi kroz prašnjavi trag koji je Faeton ostavio, pružajući nam priliku da uživamo u spektaklu Geminida, meteorskog roja čije čestice izgaraju u našoj atmosferi. Međutim, za razliku od tipičnih kometa koji pri približavanju Suncu ispuštaju velike količine prašine, Faeton danas ne emitira dovoljno prašine da bi objasnio podrijetlo ovog sjajnog roja. To otvara intrigantno pitanje: kako Faeton, bez značajnog gubitka prašine, i dalje izaziva tako blistavu meteorsku kišu?
Faetonova orbita vodi ga izuzetno blizu Suncu, čak bliže nego Merkur, naš najbliži planet. Na najbližoj točki orbite, poznatoj kao perihel, temperatura na njegovoj površini doseže ekstremnih 730°C. Očekivalo bi se da će tako intenzivna toplina ukloniti sve hlapljive materijale s njegove površine, otkrivajući svježe slojeve koji bi ispuštali velike količine prašine i plinova. No, unatoč ovim uvjetima, Faeton ne pokazuje takvo ponašanje, što dodatno produbljuje misterij.
Novo istraživanje otkriva ključne spoznaje
Kako bi razjasnio ovaj misterij, Martin D. Suttle, predavač planetarnih znanosti na Otvorenom sveučilištu, predvodio je istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications. Istraživanje je uključivalo simulaciju intenzivnog solarnog zagrijavanja koje Faeton doživljava tijekom perihela. Znanstvenici su koristili uzorke iz rijetke grupe meteorita, poznate kao CM hondriti, za koje se vjeruje da su slični sastavu Faetona. Ovi uzorci su višekratno zagrijavani u okruženju bez kisika, kako bi se simulirali ekstremni ciklusi zagrijavanja i hlađenja koje Faeton prolazi prilikom približavanja Suncu. Rezultati su bili iznenađujući: za razliku od drugih hlapljivih tvari koje bi se obično izgubile nakon nekoliko ciklusa zagrijavanja, male količine sumpornih plinova sadržanih u meteoritima oslobađale su se postupno, tijekom više ciklusa. Ovo sugerira da Faeton, unatoč brojnim prolascima blizu Sunca, i dalje zadržava dovoljno plina za generiranje aktivnosti slične kometima.
Kako Faeton emitira plin?
Teorija istraživačkog tima predlaže da se, kada se Faetonova površina zagrije, minerali željeznog sulfida u podzemnim slojevima raspadaju u plinove poput sumpornog dioksida. Međutim, površinski slojevi Faetona su relativno nepropusni, što sprječava brzi bijeg plinova. Umjesto toga, plinovi se nakupljaju ispod površine, u pukotinama i porama. Kako se Faeton rotira (rotacija traje nešto manje od četiri sata), noć se pretvara u dan, a površina se ponovno zagrijava. Zarobljeni plinovi mogu se ponovno transformirati u nove spojeve. Kada noć ponovno nastupi, temperatura opada, a plinovi se ponovno nakupljaju, stvarajući ciklus koji omogućava kontinuirano ispuštanje plina pri svakom perihelu.
Zašto je ovo otkriće važno?
Ovi nalazi imaju značajne implikacije, posebno za nadolazeću misiju Destiny+ japanske svemirske agencije JAXA, koja će biti lansirana kasnije ovog desetljeća. Sonda će proletjeti pored Faetona i proučavati ga pomoću multispektralnih kamera i uređaja za analizu prašine, s ciljem prikupljanja čestica koje bi mogle pružiti dodatne informacije o sastavu ovog tajanstvenog asteroida. Ako se teorije istraživačkog tima pokažu točnima, to bi moglo redefinirati način na koji znanstvenici promišljaju o solarnom zagrijavanju kao geološkom procesu, ne samo za komete, već i za asteroide. Važno je napomenuti da Faeton nije usamljen slučaj. Postoji oko 95 asteroida koji prolaze unutar 0,20 astronomskih jedinica od Sunca. Sve što naučimo o Faetonu moglo bi nam pružiti vrijedne uvide u njihovo ponašanje i dugoročnu stabilnost.
Na kraju, možda se pitate kako se ovo otkriće odnosi na Geminide. Najvjerojatnije, Faeton je u prošlosti emitirao prašinu, stvarajući pojas krhotina koji sada proizvodi ovaj meteorski roj svaki put kada Zemlja prolazi kroz ovaj trag. Faeton je tako savršen primjer nebeskog tijela koje nastavlja darivati, pružajući spektakl koji nas oduševljava svake godine.
Trudimo se biti točni, ali ako mislite da smo u ovom članku napravili grešku, javite nam se. Također, ne zaboravite pratiti naš ekskluzivni kanal: https://t.me/s/kozmoshr.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
