Pogledajte kako bi zalasci Sunca izgledali na drugim planetima pomoću ovog NASA-inog programa.
Novi program kojeg su razvili NASA-ini znanstvenici iz Goddard Space Flight Center omogućuje nam da pogledamo kako izgledaju zalasci Sunca na planetima Sunčevog sustava poput Marsa, Venere, Urana, te prirodnih satelita kao što je Titan. Također, prikazani su i zalasci sunca na udaljenim egzoplanetima poput Trappist 1-e.
Ovaj novi alat dio je Planetary Spectrum Generatora, koji se koristi za sinteze planetarnog spektra( atmosfere i površine), za valno duljine širokog raspona od 50nm do 100 mm.
Jeste li se ikada zapitali kako izgleda zalazak Sunca na Marsu? Na negostoljubivojVeneri, ili još gorem Uranu? Iako još uvijek nismo razivli tehologiju potrebnu za putovanje na drugi planet kako bi uživo mogli svjedočiti zalascima ili izlascima Sunca, zapravo smo jako blizu ovog postignuća.
U međuvremenu, NASA-ini znanstvenici napravili su nevjerojatan video o tome kako zalasci Sunca izgledaju na drugim planetima, otkrivajući nevjerojatan set boja, koje variraju zavisno o planetu sa kojeg se zalazak promatra.
Znanstvenici iz NASA’s Goddard Space Flight Center kreirali su simulacije nijansi zalazaka Sunca na površinama različitih svijetova našeg Sunčevog sustava.
Gerónimo Villanueva napravio je ove simulacije gotovo usputno, kada je izrađivao kompjutersko modeliranje alata za moguće buduće misije na Uran, ledeni svijet sa ruba Sunčevog sustava
bi se mogla spustiti kroz atmosferu Urana, te bi znanstvenici pomoću znanstvenikovih alata mogli interpretirati svjetlosna mjerenja koja će otkriti kemijski sastav atmosfere.
Kako bi potvrdio točnost podataka koji se dobiju navedenim alatom, Villanueva je simulirao boje neba sa Urana i drugih planeta, od kojih su neki prikazani u videu ispod.
Ova simulacija prikazuje kako vidimo Sunce iz perspektive drugih svjetova.
Dok se ovi planeti rotiraju od sunčeve svjetlosti, što se događa za vrijeme zalaska Sunca, fotoni se raspršuju u različitim smjerovima ovisno od njihovim energijama, te tipu molekula u atmosferi.
Rezultat ove pojave je paleta boja koja je vidljiva samo onima koji se nalazi na površini tog planeta.
Simulacija pokazuje cijelo nebo, kao da gledate kroz leće kamere na Zemlji, Veneri, Marsu, Uranu i Titanu.
Bijela točka pokazuje lokaciju Sunca.
Halo svjetlosti viđen pri kraju zalaska sunca na maglovitoj Zemlji nastaje uslijed toga kako se svjetlost raspršuje česticama, uključujući prašinu ili maglu, suspendiranu u oblacima.
Ovo vrijedi i za halo na Marsu.
NASA je objavila da na Crvenom planetu zalasci Sunca variraju od smećkastog do plavkastog zbog toga što čestice prašine efikasnije raspršuju plavu boju.
Prikazane atomsferske simulacije su nova značajka kod naširoko korištenoh online alata zvanog Planetary Spectrum Generator, koji je razvio Villanueva i njegovi kolege sa NASA-inog Goddard centra.
Generator pomaže replicirati kako se svjetlost raspršuje kroz atmosfere planeta, egzoplaneta, prirodnih satelita, te kometa, kako bi znanstvenici mogli saznati sastave atmosfera i površine.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
*Izvori su navedeni kroz članak