Europski svemirski teleskop Euclid, namijenjen istraživanju tamne tvari i tamne energije, mogao bi nakon završetka glavne misije dobiti sasvim novu ulogu, i postati najprecizniji astrometrijski instrument u povijesti. Prema prijedlogu astronoma Luigija “Rollyja” Bedina s Astronomskog instituta u Padovi, teleskop ima dovoljno goriva da ostane aktivan barem osam dodatnih godina, dvostruko više od planirane šesterogodišnje misije koja trenutačno traje.
Bedinov prijedlog zvuči jednostavno, ali znanstveno iznimno vrijedno: nakon što završi svoju prvotnu misiju, Euclid bi mogao ponoviti ista opažanja istog dijela neba. Time bi se dobila druga vremenska točka, ključna za izračun tzv. vlastitog gibanja zvijezda, odnosno pomaka obližnjih objekata u odnosu na pozadinu dalekih galaksija. U astrometriji, razmak od nekoliko godina između dvaju snimanja presudan je da bi se taj pomak uopće mogao točno izmjeriti. Upravo šest godina, koliko traje Euclidova osnovna misija, pokazuje se kao gotovo idealan vremenski razmak.
Precizniji od Gaje, vidjet će ono što je njoj nevidljivo
Mnogi bi pomislili da već imamo satelit koji to radi, Gaia, koja mapira trodimenzionalnu strukturu Mliječne staze i već izračunava gibanja milijardi zvijezda. No Gaia ima svoje granice osjetljivosti: ne može detektirati vrlo slabe izvore svjetlosti. Euclid, konstruiran upravo za istraživanje iznimno slabih i udaljenih galaksija, može zabilježiti objekte pet do šest redova veličine slabije svjetline od onih koje Gaia može razaznati.
Ako bi se Euclid koristio kao dodatni astrometrijski teleskop, mogao bi proširiti naš katalog na milijarde slabijih i udaljenijih izvora koje Gaia nikada ne bi mogla otkriti, bez obzira na duljinu svoje misije. Dva teleskopa zajedno pružila bi i mogućnost usporednih mjerenja, čime bi se preciznost položaja i gibanja zvijezda koje je Gaia već zabilježila mogla poboljšati i do deset puta.
Treći korak: mjerenje paralakse
Bedin u svom radu ide i korak dalje. Predlaže da se dio preostalog goriva iskoristi za treći niz promatranja, ovaj put s ciljem mjerenja paralakse, odnosno određivanja udaljenosti obližnjih zvijezda. U praksi bi to značilo da Euclid snimi isti dio neba dvaput, otprilike u razmaku od šest mjeseci, kada se teleskop nalazi na suprotnim stranama Sunca. Taj efekt, sličan načinu na koji ljudske oči stvaraju osjećaj dubine, omogućuje astronomima da precizno izračunaju koliko su daleko promatrane zvijezde.
Takva vrsta opažanja nije bila planirana u izvornoj konstrukciji teleskopa, pa bi zahtijevala dodatna inženjerska prilagođavanja. No Bedin ističe da tehničke prepreke nisu nepremostive, osobito jer bi osnovni zadatak, ponavljanje cjelokupne kampanje promatranja radi mjerenja vlastitih gibanja, zahtijevao minimalne promjene u radu teleskopa.
S obzirom na to da Euclidova primarna misija traje još nekoliko godina, ESA ima dovoljno vremena procijeniti izvedivost ove ideje i eventualno pripremiti potrebne prilagodbe. Bedinov prijedlog mogao bi pretvoriti teleskop koji već sada mijenja naše razumijevanje tamnog svemira u ključni instrument za precizno mapiranje kretanja i udaljenosti milijardi zvijezda. Ako se prijedlog prihvati, Euclid bi mogao postati nasljednik Gaje, i otvoriti novu eru u kartografiji Mliječne staze
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
