Jedan od najvećih izazova na putu prema održivoj budućnosti s obnovljivim izvorima energije je pohrana energije. Kako bi se reklo, ponekad vjetar ne puše, a sunce ne sija, stoga je ključno osmisliti načine za učinkovito pohranjivanje energije kako bismo se uspješno borili protiv klimatskih promjena. Inženjeri diljem svijeta razvijaju nove tipove baterija, koje koriste litij, hrđu, pa čak i gravitaciju, kako bi riješili ovaj kompleksan problem. Međutim, talijanski startup Energy Dome predstavio je svoju inovativnu metodu pohrane energije, koristeći… više ugljičnog dioksida?
Kako funkcionira baterija na ugljični dioksid?
Tijekom godina, Energy Dome je usavršavao kemijske tehnologije potrebne za razvoj baterije koja koristi ugljični dioksid (CO2). Ugljični dioksid pod pritiskom prelazi u tekuće stanje čak i na sobnoj temperaturi, a njegova energetska gustoća veća je od gustoće zraka. Ova karakteristika tehnologiji daje prednost nad sličnim sustavima za pohranu energije, poput onih koji koriste tekući ili komprimirani zrak.
Naziv tvrtke odnosi se na njezin glavni koncept: pohranu 1000 tona CO2 plina u veliku kupolu. Kada solarni paneli i vjetroturbine proizvode električnu energiju, Energy Dome pumpa CO2 u kompresor, gdje se plin zagrijava, komprimira u tekućinu i pohranjuje u čelične spremnike. U trenucima kada obnovljivi izvori ne proizvode dovoljno struje, isparivač pretvara tekući CO2 natrag u plin pod visokim tlakom. Zagrijani CO2 tada pokreće turbine i generira električnu energiju.
Prednosti i potencijal tehnologije
Prema intervjuu za MIT Technology Review još iz 2022. godine, osnivač Energy Domea, Claudio Spadacini, naveo je da bi cijena jedne potpuno funkcionalne elektrane iznosila oko 200 dolara po kilovatsatu (kWh), dok su tadašnje litij-ionske baterije koštale 300 dolara po kWh. Prema izvješću New Scientista, ova postrojenja mogu pohraniti energiju od 8 do 24 sata. “Naša tehnologija dizajnirana je za dnevnu pohranu energije, što znači prebacivanje energije s jednog dana na drugi, ili s dana na noć,” izjavio je Spadacini za New Scientist. Ovaj sustav ima velik potencijal u elektroenergetskim mrežama koje se oslanjaju na solarne i vjetroelektrane.
Iako neki stručnjaci izražavaju skepticizam, projekt ima značajnu podršku. Energy Dome financira se kroz inicijativu Breakthrough Energy Catalyst koju vodi Bill Gates, a podržava ga i Europska investicijska banka. Nakon godina istraživanja, tvrtka je spremna započeti komercijalni rad svoje prve elektrane koja koristi CO2 bateriju u Sardiniji, Italija, već ove godine. Osim toga, Spadacini je najavio da je “velika, globalno poznata energetska tvrtka” pokazala interes za ovu tehnologiju.
Izazovi koji stoje pred tehnologijom
Naravno, postoje i određeni nedostaci. Jedan od problema je mogućnost nesreće – ako dođe do pucanja velike količine pohranjenog CO2, moglo bi doći do ozbiljnih posljedica. Osim toga, postrojenja za baterije na CO2 zauzimaju značajan prostor; prema izvješću New Scientist-a, takva elektrana može zauzimati od 5 do 10 hektara, što je usporedivo s površinom potrebnom za solarne farme od 3 do 4 megavata. Drugi problem predstavlja konkurencija. Litij-ionske baterije i druge napredne tehnologije za pohranu energije postaju sve učinkovitije, već su masovno proizvedene i modularnije, što ih čini jednostavnijima za ugradnju i korištenje u usporedbi s velikim CO2 postrojenjima.
Potražnja za isplativom pohranom energije nikada nije bila veća, a njezina važnost će rasti kako obnovljivi izvori energije budu sve više zamjenjivali fosilna goriva koja su, u jednom dijelu, nas dovela do klimatske krize. Ako CO2 tehnologija može donijeti korist umjesto štete, mogla bi igrati ključnu ulogu u našoj borbi protiv klimatskih promjena. Tehnologija baterija na ugljični dioksid predstavlja intrigantnu alternativu postojećim rješenjima, no ostaje za vidjeti hoće li uspjeti u praksi i može li na globalnoj razini konkurirati sve naprednijim tehnologijama za pohranu energije. Energetska budućnost mogla bi nas iznenaditi – možda nas CO2 iznenadi na najbolji mogući način.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
