Mali transneptunski objekt 2002 XV93, promjera tek oko 500 kilometara, pokazuje znakove tanke atmosfere, premda je premalen da bi je, prema očekivanjima, mogao dugo zadržati. Otkriće japanskog tima profesionalnih i amaterskih astronoma otvara neobično pitanje: je li ta atmosfera nastala tek nedavno, i ako jest, što ju je stvorilo?
U udaljenim, hladnim predjelima Sunčeva sustava, iza Neptunove putanje, nalazi se mnoštvo malih ledenih tijela poznatih kao transneptunski objekti. Najpoznatiji među njima je Pluton, koji ima rijetku, ali stvarnu atmosferu. Za većinu manjih objekata, međutim, očekivanje je suprotno: preslabi su gravitacijski, prehladni i premali da bi oko sebe dugoročno zadržali plinoviti omotač.
Ključni trenutak dogodio se 10. siječnja 2024. Tada je 2002 XV93, gledano s više lokacija u Japanu, prešao preko udaljene zvijezde i nakratko je zaklonio. Za astronome je takva okultacija precizan test. Ako malo tijelo nema atmosferu, svjetlost zvijezde nestaje naglo, kao iza oštrog ruba. Ako ga okružuje i vrlo rijedak plin, svjetlost se prigušuje postupnije, jer prije nestanka prolazi kroz taj tanki omotač.
Da objekt nema atmosferu, zvijezda bi jednostavno naglo nestala iza njegove čvrste površine. No ako postoji i vrlo tanak sloj plina, svjetlost se ne gasi odjednom: prvo se postupno prigušuje dok prolazi kroz taj rijetki omotač.
Objekt premalen za mirnu, dugovječnu atmosferu
Tim koji je vodio Ko Arimatsu iz Astronomskog opservatorija Ishigakijima pri Japanskom nacionalnom astronomskom opservatoriju pratio je okultaciju s više lokacija u Japanu. Dobiveni podaci, objavljeni u časopisu Nature Astronomy, najbolje se slažu sa scenarijem u kojem svjetlost zvijezde slabi prolaskom kroz tanku atmosferu oko 2002 XV93.
Tu počinje prava zagonetka. 2002 XV93 ima promjer od oko 500 kilometara, dok je Pluton širok 2377 kilometara. Za objekt te veličine gravitacija je preslaba da bi dugoročno zadržao plinoviti omotač, pa sama naznaka atmosfere traži dodatno objašnjenje.
Izračuni pokazuju da takva atmosfera ne bi trebala trajati dugo. Bez stalnog nadopunjavanja, nestala bi za manje od tisuću godina, što je geološki gledano, gotovo trenutačno. Ako je detekcija ispravna, atmosfera je ili nastala nedavno ili se još uvijek nekako obnavlja.
Webb nije našao očiti izvor plina
Svemirski teleskop James Webb nije na površini 2002 XV93 pronašao ono što bi astronomima najviše pojednostavilo posao: jasne tragove hlapljiog leda. Da ga ondje ima, atmosfera bi se mogla objasniti relativno izravno, led bi, makar vrlo sporo, prelazio u plin i stvarao rijedak omotač oko tijela.
No takav trag zasad izostaje. Zato se podrijetlo plina mora tražiti u manje jednostavnim scenarijima.
Možda je riječ o materijalu iz unutrašnjosti, izbačenom prema površini nekim još nepoznatim procesom. A možda je atmosfera samo prolazan ostatak sudara: udar kometa mogao je osloboditi plin koji se sada zadržava oko 2002 XV93, ali vjerojatno neće ondje ostati dugo.
Otkriće zato nije samo još jedna bilješka o neobičnom tijelu iza Neptuna. Ako 2002 XV93 doista ima atmosferu, ona je najvjerojatnije privremena pojava, ostatak svježeg udara, unutarnjeg izbijanja ili procesa koji se na tako malim, udaljenim tijelima rijetko može izravno uhvatiti.
Sljedeća opažanja trebala bi pokazati koliko je taj plin gust, od čega se sastoji i mijenja li se s vremenom. Upravo bi promjene mogle otkriti je li riječ o atmosferi koja se još obnavlja ili o kratkotrajnom oblaku plina oko malenog svijeta koji je, barem nakratko, prekršio pravila koja su astronomi očekivali.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
Detection of an atmosphere on a trans-Neptunian object beyond Pluto
DOI: 10.1038/s41550-026-02846-1
Časopis / izvor: Nature Astronomy
