Otkrivena količina vode je zapanjujuća — oko 140 bilijuna puta veća od ukupnog volumena svih Zemljinih oceana.
Astronomi su otkrili nevjerojatan rezervoar vode koji kruži oko kvazara udaljenog više od 12 milijardi svjetlosnih godina. Ovo otkriće ne samo da pomiče granice našeg razumijevanja ranog svemira, već naglašava ključnu ulogu vode u kozmičkoj evoluciji.
U središtu ovog otkrića nalazi se kvazar APM 08279+5255, kozmički izvor energije kojeg pokreće supermasivna crna rupa, oko 20 milijardi puta masivnija od našeg Sunca.
Kvazar emitira energiju usporedivu s tisuću bilijuna Sunaca, stvarajući jedinstvene uvjete u kojima molekule poput vodene pare mogu opstati.
Otkrivena količina vode je zapanjujuća — oko 140 bilijuna puta veća od ukupnog volumena svih Zemljinih oceana. Smještena u području širokom nekoliko stotina svjetlosnih godina, ova vodena para egzistira u uvjetima koji se ne mogu usporediti ni s čim u našoj galaksiji. Iako je plin rijedak prema zemaljskim mjerilima, iznenađujuće je gust i topao za tako udaljeni dio svemira, s temperaturama od približno minus 63 stupnja Celzija i gustoćom koja stotine puta premašuje tipične uvjete u galaksijama.
Kvazari, prvi put promatrani prije više od 50 godina, spadaju među najsvjetlije objekte u svemiru. Pokretani supermasivnim crnim rupama u središtima udaljenih galaksija, ti nebeski fenomeni nadmašuju svjetlinu svih zvijezda u svojim galaksijama zajedno. Intenzivno zračenje koje emitiraju, u različitim valnim duljinama, pruža uvid u prošlost svemira. Budući da svjetlost koju danas promatramo potječe od prije milijardi godina, proučavanje kvazara je poput pogleda unatrag kroz vrijeme.
U slučaju APM 08279+5255, astronomi su otkrili kako njegov golemi gravitacijski utjecaj i energetski izlaz oblikuju okolinu na nevjerojatan način. Kako plin i prašina spiralno ulaze u crnu rupu, zagrijavaju se, oslobađajući energiju koja obasjava okolne molekule, uključujući vodenu paru. Ova interakcija otkriva kako su se formirale rane galaksije, kako se materija raspodijelila i kako su crne rupe rasle tijekom mladosti svemira.
Voda, molekula ključna za život, također ima presudnu ulogu u stvaranju zvijezda i galaksija. Pomaže u hlađenju plinskih oblaka, omogućujući im kolaps i stvaranje zvijezda. Detekcija vodene pare u tako udaljenom kvazaru naglašava prisutnost molekule diljem svemira, čak i prije milijardi godina.
Zanimljivo je da okruženje blizu kvazara također sadrži druge molekule, poput ugljičnog monoksida, što ukazuje na obilje sirovina. Ti resursi mogu hraniti rast crne rupe, potencijalno povećavajući njezinu masu šest puta. Alternativno, dio plina može biti izbačen u svemir ili pridonijeti stvaranju novih zvijezda, pokazujući dinamične procese koji oblikuju galaksije.
Ovo otkriće ostvareno je korištenjem naprednih promatračkih alata. Tim Matta Bradforda iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon započeo je prikupljanje podataka 2008. godine s instrumentom Z-Spec na Caltechovom Submilimetarskom opservatoriju na Havajima. Nalazi su kasnije potvrđeni pomoću niza radioteleskopa Combined Array for Research in Millimeter-Wave Astronomy (CARMA) u Kaliforniji.
Istovremeno, drugi tim pod vodstvom Dariusza Lisa s Caltecha koristio je Plateau de Bure Interferometar u francuskim Alpama, otkrivajući početne znakove vodene pare 2010. godine. Zajedno, ova promatranja otkrila su nevjerojatnu veličinu i jedinstvene uvjete kvazarovog rezervoara vode.
Ovo otkriće izaziva tradicionalne predodžbe o ranom svemiru kao hladnom i pustom. Umjesto toga, slika živopisni svemir prepun aktivnosti, gdje su voda i druge molekule pomogle oblikovati galaksije i crne rupe. Proučavanjem ovih udaljenih signala astronomi dobivaju dragocjene uvide u gradivne elemente života i evoluciju kozmičkih struktura.
