Povijesni prelet misije Artemis II oko Mjeseca, tijekom kojeg je ljudska posada odletjela dalje od Zemlje nego ijedna prije nje, na društvenim je mrežama pratio snažan val dezinformacija. Na X-u, TikToku i Facebooku širile su se tvrdnje da je misija snimljena u filmskom studiju, da su snimke posade nastale uz pomoć umjetne inteligencije, pa čak i da je cijeli let bio prijevara.
Ni na mom Facebook profilu, koji prati više od 16 tisuća ljudi i bilježi oko osam milijuna pregleda mjesečno, slika nije bila bitno drukčija. Tijekom deset dana praćenja i objava o misiji Artemis II bilo je svega, od vrijeđanja do otvorenih prijetnji. To pokazuje da problem nije ni izoliran ni ograničen samo na domaći prostor. Razmjeri nerazumijevanja osnovnih činjenica o svemirskim misijama ozbiljniji su nego što se često misli.
Takve su objave dodatno oživjele i staru teoriju zavjere prema kojoj je NASA lažirala slijetanje Apolla 11 na Mjesec 1969. godine. Otkako je Orion tijekom misije Artemis II poslao fotografije i videosnimke s lunarnog preleta, internetom su se počeli širiti hashtagovi poput “fake space” i “fake NASA”.
Fotografije, montaže i lažni dokazi
Jedna od objava koja je privukla najveću pozornost bila je slika pregledana više od milijun puta na X-u, a na kojoj se navodno vidi posada Artemisa II kako lebdi ispred zelenog platna, okružena filmskim kamerama. Dijelila se kao navodni dokaz da je misija snimljena u studiju, iako su se na samoj slici vidjeli jasni tragovi digitalne obrade.
Zabunu je pojačao i video u kojem se tekst navodno nazire kroz službenu maskotu misije, što su neki korisnici protumačili kao potvrdu da je prijenos lažiran. No digitalna analiza, na koju se pozvao AFP, pokazala je da je riječ o neuspjelom grafičkom preklopu televizijske postaje koja je preuzela službeni signal.
Velik odjek imale su i neutemeljene tvrdnje da je misija Artemis II na površini Mjeseca snimila tajanstveni pokretni objekt. Sve se to širilo u trenutku kada je četvero astronauta iz Oriona slalo upečatljive snimke Zemlje i Mjeseca te se pripremalo za povratak kroz atmosferu i slijetanje u ocean.
Istraživači dezinformacija upozoravaju da su veliki znanstveni i tehnološki događaji posebno pogodno tlo za širenje teorija zavjere. Dio publike na takve događaje reagira gotovo refleksno tvrdnjom da su lažni ili inscenirani, bez obzira na dostupne dokaze, dok se autori takvih objava često predstavljaju kao upućeni tumači znanosti i fizike.
Takve priče, nekoć uglavnom vezane uz rubne internetske krugove, danas se mnogo lakše probijaju u širi javni prostor, u ozračju rastućeg nepovjerenja prema institucijama i tradicionalnim medijima. Istraživači pritom upozoravaju i na slabiju moderaciju na velikim platformama nakon rezanja timova zaduženih za sigurnost i provjeru sadržaja.
Dodatnu pomutnju stvorile su i tvrdnje da je čitava misija Artemisa II prijevara nastala uz pomoć alata umjetne inteligencije. Takve optužbe uklapaju se u obrazac u kojem se široko dostupni i jeftini alati umjetne inteligencije koriste kako bi se sumnja bacila čak i na autentičan sadržaj.
Apollo 11 kao trajna meta
Novi val lažnih tvrdnji naslonio se tako i na jednu od najdugovječnijih teorija zavjere u modernoj povijesti, onu prema kojoj je NASA još 1969. u holivudskom studiju snimila prizore slijetanja Apolla 11 na Mjesec. Takve su priče odavno izašle iz rubnih krugova i ušle u pop-kulturu, pa su završile i u filmovima poput romantične komedije Fly Me to the Moon, u kojoj lik Scarlett Johansson sudjeluje u lažiranju slijetanja.
Timothy Caulfield sa Sveučilišta Alberta u Kanadi rekao je za AFP da je slijetanje na Mjesec primjer teorije zavjere koja uporno preživljava. Privlačnost takvih priča, smatra on, dijelom leži u osjećaju da njihovi pobornici raspolažu “tajnim znanjem”, odnosno da vide ono što drugi navodno ne vide.
Ustrajnosti takvih tvrdnji pridonosi i činjenica da Artemis II dolazi desetljećima nakon posljednjih lunarnih misija, događaja kojih se današnja internetska generacija uglavnom i ne sjeća. Stručnjak za istraživanje svemira Francis French rekao je za AFP da sama vremenska praznina mnoge navodi na pitanje je li se to uopće ikada dogodilo, jer je čovjek letio prema Mjesecu od 1968. do 1972., a zatim se na novi let moralo čekati do 2026.
French je pritom upozorio da se upravo sada pred očima svijeta pojavljuju nove fotografije i videosnimke Zemlje i Mjeseca, snimljene tijekom stvarnog leta, koje same po sebi razbijaju sumnje i podsjećaju na to što je čovjek sposoban ostvariti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
