Arheolozi na ravnici Navkur u blizini Rovije u iračkom Kurdistanu otkrili su izvanredne dokaze o ranoj ljudskoj inovaciji i društvenoj transformaciji. Istraživački tim predvođen Sveučilištem u Udinama, u suradnji s Direktoratom za antikvitete Dohuka, došao je do revolucionarnih otkrića na lokalitetima Asingeran i Kanispan. Ta otkrića bacaju novo svjetlo na život nekih od najranijih poljoprivrednih zajednica.
Otkriće 8.000 godina stare keramike i poljoprivrednih tehnika
Na neolitičkom lokalitetu Kanispan, koji datira iz 7. tisućljeća pr. Kr., istraživači su pronašli tragove rane proizvodnje keramike i uzgajanih žitarica. Ti nalazi, stari više od 8.000 godina, pružaju neviđen uvid u prilagodbu prapovijesnih zajednica svom okolišu. Proizvodnja keramike i manipulacija usjevima predstavljaju značajan skok u ljudskim prehrambenim praksama, obilježavajući doba kada je poljoprivreda počela oblikovati ljudski razvoj.
Nedaleko od Kanispana nalazi se lokalitet Asingeran, gdje su otkrivene dvije monumentalne građevine: Pravokutna zgrada od opeke i zgrada svijetlih zidova. Izgrađene prije 6.000 do 7.000 godina, te građevine vjerojatno su bile povezane s lokalnim elitama, pružajući rane dokaze o nastanku društvenih hijerarhija. Njihov strateški smještaj na brežuljku upućuje na prijelaz s egalitarnih zajednica na društva s definiranim ulogama i strukturama moći.
Projekt iskapanja Asingeran ima za cilj otkriti kako su te poljoprivredne zajednice evoluirale u složenije društvene sustave. Istražujući specijalizaciju rada i razvoj vodstva, znanstvenici žele sastaviti mozaik društvene evolucije.
Napredna analiza za dešifriranje prošlosti
Nalazi su podvrgnuti detaljnoj analizi u specijaliziranim laboratorijima. Keramičke studije, paleobotaničke analize i DNK analize—provedene uz pomoć sveučilišta u Bologni, Padovi i Nacionalnog muzeja Danske—rekonstruirat će poljoprivredne prakse i društvenu organizaciju najranijih stanovnika regije.
Lokalitet Asingeran, identificiran 2013. godine tijekom projekta PARTeN, pruža rijetku priliku za proučavanje transformacije regije Gornjeg istočnog Tigrisa tijekom tisućljeća. Otkriva povijest naselja koja se proteže od keramičkog neolitika do ranog 3. tisućljeća pr. Kr., s ponovnom naseljenošću tijekom osmanskog razdoblja (1500.–1800. g.). Taj vremenski okvir obuhvaća sve, od drevnih monumentalnih građevina do skromnih kamenih kuća i ognjišta.
Profesor Marco Iamoni, voditelj projekta i priznati stručnjak za arheologiju istočnog Mediterana i zapadne Azije, ističe značaj ovih otkrića: “Rani dokazi o proizvodnji keramike i uzgoju žitarica u Kanispanu predstavljaju prekretnicu u prapovijesnoj arheologiji, dok monumentalne građevine u Asingeranu ukazuju na postojanje složenih društvenih struktura u iznimno ranom razdoblju.”
Ova otkrića preoblikuju naše razumijevanje evolucije drevnih društava, pokazujući složene procese koji su doveli do nastanka modernih civilizacija. Kako se istraživanja nastavljaju, ravnica Navkur mogla bi otkriti još više o genijalnosti i prilagodljivosti naših dalekih predaka.
