Klimatska varijabilnost možda ipak ne potiče evolucijske promjene onoliko koliko se dosad mislilo

Nova studija koja kombinira klimatske podatke s fosilnim zapisima velikih sisavaca koji su živjeli diljem Afrike tijekom posljednja 4 milijuna godina baca sumnju na dugogodišnju hipotezu da su promjene klime bile glavni pokretači evolucijskih promjena kod sisavaca, uključujući ljudske pretke.

Milankovićevi ciklusi i klimatske promjene

Objavljeno ovog tjedna u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživanje donosi sintezu varijabilnosti okoliša na cijelom afričkom kontinentu tijekom plio-pleistocena, razdoblja u povijesti Zemlje koje obuhvaća otprilike posljednjih 5 milijuna godina.

Studija otkriva da varijabilnost okoliša tijekom tog vremena odražava promjene u Zemljinoj orbiti i orijentaciji u odnosu na Sunce, kako je predviđeno prirodnim fenomenom poznatim pod nazivom Milankovićevi ciklusi. Ovi ciklusi izlažu naš planet različitom intenzitetu Sunčevog zračenja, što rezultira cikličkim učincima na Zemljinu klimu.

Istraživači su uočili dugoročni trend povećanja varijabilnosti okoliša diljem Afrike koji se može pripisati varijacijama u globalnom obujmu leda i temperaturi oceana. Rezultati, međutim, nisu dali značajnu korelaciju između varijacija u okolišu i stope nastanka ili izumiranja vrsta, što sugerira da varijabilnost okoliša i razvoj vrsta možda nisu usko povezani.

Usporedba klimatskih podataka s razvojem vrsta

Istraživači su analizirali uzorke uzete iz jezgri sedimenta s dna jezera, oceanskog dna i kopnenih izdanaka sa 17 lokacija diljem afričkog kontinenta i okolnih područja. Podaci o okolišu dobiveni su analizom zapisa iz peludi, fosiliziranih algi, prašine, ostataka lišća, izotopa tla i drugih fizičkih svojstava koja daju naznake o vrstama vegetacije i uvjetima okoliša na mjestu gdje su pronađeni.

Klimatski podaci su zatim izravno uspoređeni s fosilnim zapisima velikih sisavaca, prvenstveno bovida, obitelji koja uključuje antilope i druge velike biljojede iz istočne Afrike. Istraživači su se usredotočili na velike biljojede prvenstveno zato što su fosili ljudskih predaka prerijetki da bi bili korisni u takvom pristupu. Spajanje svih ovih skupova podataka omogućilo je istraživačima da usporede obrasce varijabilnosti okoliša i njihov odnos s nastankom vrsta sisavaca i stopama izumiranja.

“Općenito, u posljednjih 3,5 milijuna godina postoji dugoročni trend povećanja varijabilnosti u okolišu”, objašnjava drugi autor studije, Andrew Du, docent na Odjelu za antropologiju i geografiju na Sveučilištu Colorado State.

“Taj trend prati rastuću varijabilnost u globalnom volumenu leda i temperaturama površine mora oko Afrike. Uz to, pronašli smo još jedan trend: kada uđemo u ledeno doba, vidimo više uspona i padova; pomicanja postaju sve veća i veća i veća, odražavajući rast i slabljenje ledenih pokrivača. Ova varijabilnost prati cikluse Milankovića duge po 400 000 godina.”

https://kozmos.hr/klimatske-promjene-negativno-ce-utjecati-na-morske-ekosustave/

Trendovi nastanka i izumiranja vrsta nedosljedni s trendovima klimatske varijabilnosti

No, čini se da su fosilni zapisi nastanka i izumiranja vrsta među velikim biljojedima, kao i među fosilima hominina, odvojeni od trendova klimatske varijabilnosti.

“Ne kažemo da varijabilnost okoliša nije važna za ljudsku evoluciju, ali podaci koje smo trenutno prikupili vrlo su nedosljedni s tom idejom”, kaže Andrew Cohen, uvaženi profesor na Sveučilištu Arizona, s Odjela za geoznanost i Odjela ekologije i evolucijske biologije.

„Kada bi varijabilnost okoliša bila toliko važna kao što nam se činilo, očekivali bismo da se taj dugoročni trend povećanja varijabilnosti odražava u evolucijskom razvoju svih vrsta, uključujući hominine, ali to jednostavno ne vidimo”, objašnjava Cohen.

https://kozmos.hr/klimatske-promjene-uzrokovane-promjenom-zemljinog-nagiba-utjecale-su-na-ljudsku-evoluciju/

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

–t.me/kozmoshr

Izvori:

Plio-Pleistocene environmental variability in Africa and its implications for mammalian evolution” by Andrew S. Cohen, Andrew Du, John Rowan, Chad L. Yost, Anne L. Billingsley, Christopher J. Campisano, Erik T. Brown, Alan L. Deino, Craig S. Feibel, Katharine Grant, John D. Kingston, Rachel L. Lupien, Veronica Muiruri, R. Bernhart Owen, Kaye E. Reed, James Russell and Mona Stockhecke, 11 April 2022, Proceedings of the National Academy of Sciences https://doi.org/10.1073/pnas.2107393119.

Anonymous (24. travnja 2022.), Variations in Climate Don’t Drive Evolutionary Change As Much as Previously Thought, University of Arizona, Scitechdaily.com (pristup 1. svibnja 2022.)

Stolte D. (11. travnja 2022.), Study: Climatic variability might not drive evolutionary change as much as previously thought, News.arizona.edu (pristup 1. svibnja 2022.)