Tajanstveni mehanizam Antikitere – drevni uređaj za koji se vjeruje da je korišten za praćenje nebesa – fascinirao je znanstvenike i javnost otkako je prvi pronađen prije više od jednog stoljeća.
Izgrađen između 200. godine prije Krista i 60. godine prije Krista, mehanizam Antikythera je najstariji poznati računalni mehanizam koji postoji. Ovaj prastari uređaj za praćenje nebesa je u prilično lošem stanju nakon toliko vremena.
No, unatoč hrđi, istraživači su posljednjih godina napredovali u rekonstrukciji preživjelih fragmenata.
A sada, članovi tima grčkih istraživača vjeruju da su odredili datum početka mehanizma Antikythera, prema preprintu objavljenom u repozitoriju fizike arXiv.
O kakvom mehanizmu se radi?
Mehanizam je zapravo sat na ručno navijanje, koji se koristi za izračunavanje kretanja Sunca, Mjeseca i planeta te za predviđanje pomrčina.
“Svakom mjernom sustavu, od termometra do mehanizma Antikythera, potrebna je kalibracija kako bi [izvršio] svoje izračune ispravno”, rekao je za New Scientist koautor Aristeidis Voulgaris iz Solunske uprave za kulturu i turizam u Grčkoj. “Naravno da ne bi bio savršen – nije digitalno računalo, već se radi o zupčanici – ali bio bi vrlo dobar u predviđanju pomrčina Sunca i Mjeseca.”
Godine 2002. Michael Wright, tada kustos strojarstva u Muzeju znanosti u Londonu, došao je na naslovnice s novim, detaljnijim rendgenskim slikama uređaja snimljenim linearnom tomografijom.
Wrightova bliža analiza otkrila je fiksni središnji zupčanik u glavnom kotaču mehanizma, oko kojeg bi se drugi pokretni zupčanici mogli rotirati. Zaključio je da je uređaj posebno dizajniran za modeliranje “epicikličkog” gibanja u skladu s drevnom grčkom idejom da se nebeska tijela gibaju u kružnim obrascima, nazvanim epicikli. (Ovo je bilo prije Kopernika, pa se vjerovalo da je fiksna točka oko koje su se kretali Zemlja.)
Prošle godine, interdisciplinarni tim na University College London (UCL) predvođen inženjerom strojarstva Tonyjem Freethom svojim je računalnim modelom dospio na svjetske naslovnice, otkrivajući prikaz starogrčkog kozmosa.
Tim trenutno gradi repliku mehanizma, pomiče zupčanike, koristeći moderne strojeve.
Nove slike otkrile su mnogo više izvorne grčke transkripcije, koja je naknadno prevedena.
Rentgenska tomografija visoke razlučivosti potvrdila je da je to astronomsko računalo koje se koristi za predviđanje položaja nebeskih tijela. Vjerojatno je da je mehanizam Antikythera nekoć imao 37 zupčanika, od kojih je 30 preživjelo, a njegova prednja strana imala je gradijacije koje su pokazivale solarni ciklus i zodijak, zajedno sa pokazivačima koji su označavali položaje Sunca i Mjeseca.
Saros
Voulgaris i njegovi koautori temeljili su svoju novu analizu na ciklusu od 223 mjeseca nazvanom Saros, predstavljenom spiralnim umetkom na stražnjoj strani uređaja.
Ciklus pokriva vrijeme koje je potrebno Suncu, Mjesecu i Zemlji da se vrate na svoje iste položaje i uključuje povezane pomrčine Sunca i Mjeseca. S obzirom na naše trenutno znanje o tome kako je uređaj vjerojatno funkcionirao, kao i na natpise, tim je vjerovao da će se datum početka poklopiti s prstenastom pomrčinom Sunca.
U takvom slučaju, Sunce i Mjesec su precizno poravnati sa Zemljom, tako da se Mjesec čini manjim i pokriva samo Sunčevo središte, ostavljajući vidljive vanjske rubove Sunca koji tvore „vatreni prsten.”
Prstenasta pomrčina u kojoj bi Mjesec bio na najdaljoj točki od Zemlje u njezinoj orbiti (apogej) bio bi posebno dugotrajan. Stoga su Voulgaris i njegovi suradnici pretražili NASA-inu bazu podataka kako bi pronašli sve primjere takvih događaja koji spadaju u vremensko razdoblje u kojem je vjerojatno izgrađen.
Samo Saros serija 58 uključivala je duge prstenaste pomrčine. Najdulji se dogodio 23. prosinca 178. godine pr.Kr.
Voulgaris i sur. navesti nekoliko drugih kulturološki značajnih astronomskih događaja koji bi se dogodili otprilike u isto vrijeme. Jedan je godišnji zimski solsticij, ugraviran na prednjem gornjem lijevom dijelu mehanizma.
Voulgaris i sur. vjeruju da je to jak pokazatelj da je solsticij bio uključen u kalibraciju. Drugi je vjerski festival Isia, koji obilježava atentat na Ozirisa i vezan je za pomrčine Mjeseca i Sunca.
Prema autorima, bila bi vidljiva pomrčina Sunca pri izlasku sunca 22. prosinca 178. godine prije Krista, što je rijetka pojava i stoga će vjerojatno imati značaj.
“Ovo je vrlo specifičan i jedinstven datum”, rekao je Voulgaris. “U jednom danu dogodilo se previše astronomskih događaja da bi to bilo slučajno. Ovaj datum je bio mlad mjesec, mlad mjesec je bio u apogeju, bila je pomrčina Sunca, Sunce je ušlo u zviježđe Jarac, bio je zimski solsticij.”
Točan dan još nije utvrđen
Drugi su napravili neovisne izračune i došli do drugačijeg zaključka: datum kalibracije će vjerojatnije pasti negdje u ljeto 204. godine prije Krista, iako je Voulgaris usprotivio da to ne objašnjava zašto je zimski solsticij tako istaknut na uređaju.
“Predviđanja o pomrčini na [stražnjoj strani uređaja] sadrže dovoljno astronomskih informacija da uvjerljivo pokažu da je 18-godišnji niz predviđanja pomrčina Mjeseca i Sunca započeo 204. godine prije Krista”, rekao je Alexander Jones sa Sveučilišta New York za New Scientist, dodajući da je bilo četiri neovisna izračuna ovoga.
“Razlog zašto je takvo datiranje moguće je to što Saros razdoblje nije vrlo točna jednadžba lunarne i solarne periodičnosti, pa svaki put kada pomaknete naprijed za 223 lunarna mjeseca… kvaliteta predviđanja se pogoršava.”
Čini se da će proći još neko vrijeme prije nego što se istraživači slože o nultom danu za mehanizam Antikythera. Ipak, dobro je znati da se ovaj drevni prethodnik moderne tehnologije ne zaboravlja, čak ni nakon svih ovih godina.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori: