Astronomi su identificirali brzo rastuću crnu rupu u ranom svemiru. Smatra se ključnom.
Hubble je upravo proširio naše znanje
Astronomi koji rade s podacima iz svemirskog teleskopa Hubble identificirali su rastuću supermasivnu crnu rupu u vrlo ranom svemiru – kada je kozmos bio star samo 750 milijuna godina – što je označilo prvo izravno promatranje crne rupe koja raste u monstruoznu supermasivnu crnu rupu.
Teorije i računalne simulacije predviđaju brzo rastuće crne rupe u prašnjavim, ranim galaksijama koje stvaraju zvijezde, ali do sada one nisu bile opažene.
Ali ovaj put prvi ovakav proces je potvrđen – nazvan GNz7q.
A to je omogućio svemirski teleskop Hubble.
Kako su supermasivne crne rupe nastale tako brzo?
“Naša analiza sugerira da je GNz7q prvi primjer brzo rastuće crne rupe u prašnjavoj jezgri galaksije zvjezdanog praska u epohi blizu najranije supermasivne crne rupe poznate u svemiru”, rekao je astronom Seiji Fujimoto s Instituta Niels Bohr, koji je i glavni autor novog istraživanja, objavljeno je u blog postu NASA-e.
“Svojstva objekta u cijelom elektromagnetskom spektru izvrsno su u skladu s predviđanjima iz teorijskih simulacija”, dodao je Fujimoto. Jedna od najzbunjujućih misterija u modernim astronomskim krugovima oko pitanja kako su nastale supermasivne crne rupe. Teški su milijune do milijarde puta više od sunca, ali tu udaljenost prelaze u usporedivo kratkim vremenskim okvirima.
Do sada su teorije o stvaranju supermasivne crne rupe nagovještavale da se to događa u prašinom obavijenim jezgrama galaksija koje tvore zvijezde vrlo brzim tempom – nazvane “starburst” galaksije – sve dok se okolni plin ne odgurne, ostavljajući nesavjesno svijetle kvazare ( ili aktivne crne rupe) nakon njih.
To je rijedak nalaz, ali prašnjave galaksije zvjezdanog praska, zajedno s kvazarima, već su uočene u ranom svemiru.
Brzo rastuća crna rupa je ‘preteča’ supermasivnih crnih rupa
Objekt, GNz7q, ima obje kvalitete: galaksiju zvjezdanog praska i kvazar, od kojih potonji daje nijansu crvenkaste prašine. Čini se da objektu također nedostaje nekoliko značajki koje se obično vide u jako svjetlećim kvazarima.
Općenito, akrecijski disk masivne crne rupe trebao bi biti vrlo svijetao i u UV i rendgenskom svjetlu. No ovaj put, iako je tim otkrio UV svjetlo s Hubbleom, rendgensko svjetlo bilo je nevidljivo čak i s jednim od najdubljih skupova rendgenskih podataka.
To znači da je crna rupa koja raste još uvijek u svojoj manje masivnoj fazi, ali njeno ponašanje i okruženje odgovaraju predviđanjima iz simulacija.
“GNz7q pruža izravnu vezu između ove dvije rijetke populacije i pruža novi put prema razumijevanju brzog rasta supermasivnih crnih rupa u ranim danima svemira”, dodao je Fujimoto u NASA-inom blogu. “Naše otkriće daje primjer prekursora supermasivnih crnih rupa koje promatramo u kasnijim epohama.”
Pronalaženje GNz7q skrivenog na vidnom mjestu bilo je moguće samo zahvaljujući jedinstveno detaljnim skupovima podataka s više valnih duljina dostupnih za GOODS-North. Bez ovog bogatstva podataka GNz7q bi bilo lako previdjeti, jer mu nedostaju razlikovne značajke koje se obično koriste za identifikaciju kvazara u ranom svemiru.
Tim se sada nada da će sustavno tražiti slične objekte pomoću namjenskih istraživanja visoke razlučivosti i iskoristiti prednosti spektroskopskih instrumenata NASA-inog svemirskog teleskopa James Webb za proučavanje objekata kao što je GNz7q.
Pridružite se rasprai u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori:
Brad Bergan(13. travnja, 2022.,) “Hubble spots a supermassive black hole being born for the first time,” interestingengineering.com
