NASA-ina solarna sonda Parker poslala je nevjerojatne snimke površine Venere koje će pomoći znanstvenicima bolje razumjeti evoluciju ovog stjenovitog planeta.
Parker pružio novi pogled
Venerina površina obično je zaklonjena pogledima gustim oblacima. Međutim u dva nedavna obilaska planeta solarna sonda Parker koristila je svoj Wide-Field Imager, ili WISPR, kako bi snimila cijelu noćnu stranu u valnim duljinama vidljivog spektra – vrsti svjetlosti koju ljudsko oko može vidjeti – i koja se proteže u blisku infracrvenu .
NASA je niz slika spojila u jedinstveni video koji otkriva slab sjaj s površine i pokazuje karakteristične značajke poput kontinentalnih regija, ravnica i visoravni. Oko planeta također se može vidjeti luminiscentna aureola kisika u atmosferi.
Ovakve nevjerojatne slike planeta koji se često naziva „Zemljinim blizancem“ mogle bi pomoći znanstvenicima da saznaju više o geologiji Venerine površine. Točnije, odgovoriti na pitanja koji bi minerali mogli biti prisutni na planetu te tako bolje razumijeti evoluciju planeta. S obzirom na sličnosti među planetima, ove informacije mogu pomoći znanstvenicima u potrazi za razumijevanjem zašto je Venera postala negostoljubiva, a Zemlja postala oaza.
Velik (i neočekivan) potencijal nove tehnologije
Prve WISPR slike Venere snimljene su u srpnju 2020. kada je Parker krenuo u svoj treći prelet, koji letjelica koristi kako bi ‘savinula’ svoju orbitu bliže Suncu. WISPR je dizajniran da vidi blijede značajke u sunčevoj atmosferi i vjetru, a neki znanstvenici mislili su da bi mogli koristiti WISPR za prikaz vrhova oblaka koji pokrivaju Veneru tijekom Parkera prolaska planetom.
„Cilj je bio izmjeriti brzinu oblaka“, rekao je Angelos Vourlidas, član istraživačkog tima. Međutim umjesto da vidi samo oblake, WISPR je također vidio i površinu planeta. Slike su bile toliko upečatljive da su znanstvenici ponovno uključili kamere tijekom četvrtog prolaza u veljači 2021. Tijekom preleta 2021. orbita svemirske letjelice savršeno se poravnala kako bi WISPR u cijelosti snimio Venerinu noćnu stranu.
Površina Venere
Površina Venere, čak i na noćnoj strani, je oko 460°C. Planet je toliko vruć da stjenovita površina Venere vidljivo blista, poput komada željeza izvučen iz peći za taljenje. Dok je prolazio pored Venere, WISPR je pokupio raspon valnih duljina od 470 nanometara do 800 nanometara.
Slijetanje misije Venera 9 danas već davne 1975. godine poslalo je prve izravne podatke o površini ovoga planeta. Od tada je Venerina površina dodatno otkrivena radarima i infracrvenim instrumentima, koji mogu proviriti kroz guste oblake pomoću valnih duljina svjetlosti nevidljivih ljudskom oku. NASA-ina misija Magellan 1990-ih stvorila je – pomoću radara – prve karte planeta, a JAXA-ina svemirska letjelica Akatsuki prikupila je infracrvene slike nakon što je stigla u orbitu oko Venere 2016. Parkerove snimke tako čine najrecentniji dodatak dugogodišnjem istraživanju.
Slike WISPR-a pokazuju razne značajke na površini Venere – primjerice kontinentalnu regiju Afrodita Terra, visoravan Tellus Regio i ravnice Aino Planitia. Budući da su regije s višim nadmorskim visinama oko 30°C hladnije od nižih područja, one se pojavljuju kao tamne mrlje u svjetlijim nizinama.
Važnost novih podataka
Osim pogleda na značajke površine, nove WISPR slike pomoći će znanstvenicima da bolje razumiju geologiju i mineralni sastav Venere. Kada se zagrijavaju, materijali svijetle na jedinstvenim valnim duljinama. Kombinirajući nove slike s prethodnim, znanstvenici sada imaju širi raspon valnih duljina za proučavanje što će im pomoći identificirati koji se minerali nalaze na površini planeta!
Ova informacija bi također mogla pomoći znanstvenicima da razumiju evoluciju planeta. Točnije da odgovore na važna pitanja o tome zašto su Venera, Zemlja i Mars – tri planeta nastala u otprilike isto vrijeme – danas toliko međusobno različiti.
Nastavak istraživanja Venere
Solarna sonda Parker nije prva misija koja prikuplja dodatne podatke tijekom preleta. Parkerovi uspjesi inspirirali su druge misije da uključe svoje instrumente dok prolaze pored Venera. Osim Parkera, misija BepiColombo ESA (Europske svemirske agencije) te misija ESA i NASA Solar Orbiter odlučile su prikupljati podatke tijekom svojih preleta u narednim godinama.
Više svemirskih letjelica stiže na Veneru krajem ovog desetljeća s NASA-inim misijama DAVINCI i VERITAS te ESA-inom misijom EnVision. Ove će misije pomoći pri proučavanju Venerine atmosfere, kao i ponovnom mapiranju površine u višoj razlučivosti.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
