17 godina nakon katastrofe Challengera, američki shuttle Columbia eksplodirao je 1. veljače 2003. pri povratku misije na Zemlju, odnijevši živote sedam astrounata. Incident se dogodio samo nekoliko minuta prije planiranog slijetanja u Svemirski centar Kennedy na Floridi. Radi se o jednoj od najtragičnijih nesreća kada je u pitanju istraživanje svemira.
NASA-in shuttle Columbia
Space shuttle Columbia prvi je put poletio u svemir 1981., a 16. siječnja 2003., uputio se na svoju 28. misiju, STS-107. Let je bio posvećen eksperimentima koji su zahtijevali mikrogravitacijsko okruženje. Posada je uključivala zapovjednika Ricka Husbanda, pilota William McCoola, stručnjake za misiju Michael Andersona, David Browna, Kalpana Chawla i Laurel Clark te stručnjaka za nosivost Ilan Ramona, prvog izraelskog astronauta.
Pri ulasku Columbije u Zemljinu atmosferu oko 9:00 ujutro po istočnom standardnom vremenu, letjelica je eksplodirala iznad Teksasa na nadmorskoj visini od 60 km.
Krhotine su zasule jugoistočni Teksas i južnu Louisianu. Raspad letjelice zabilježile su televizijske kamere i radar američkog ratnog zrakoplovstva. Glavne komponente shuttlea i ostaci posade pronađeni su tijekom narednog mjeseca.
NASA-ini inženjeri smatrali su da izolacijska pjena ne može izazvati štetu
Ubrzo je utvrđeno da je uzrok katastrofe u Columbiji povezan s lansiranjem. Snimke su pokazale da se komad izolacijske pjene otkačio iz vanjskog spremnika goriva i udario u prednji rub lijevog krila otprilike 81 sekundu nakon polijetanja. Komadi pjene znali su se odvajati i u prošlim misijama, ali bez ozbiljnih posljedica. U vrijeme lansiranja Columbije, NASA-ini inženjeri nisu smatrali da pjena ima dovoljno zamaha kako bi izazvala značajnu štetu.
Unatoč tome, testovi koji su provedeni nakon nesreće, pokazali su da je pjena sposobna napraviti veliku rupu na ugljičnim izolacijskim pločama koje su štitile nos i prednje rubove krila od ekstremne topline pri ponovnom ulasku u atmosferu. Iako su neki inženjeri insistirali da zemaljske kamere snimaju letjelicu u orbiti kako bi uočili moguća oštećenja, zahtjevi nisu stizali do odgovarajućih NASA-inih službenika.
Tijekom ponovnog ulaska Columbie u atmosferu, vrući plinovi prodrli su u oštećeni dio i otopili glavne strukturne elemente krila. Podaci s letjelice pokazali su porast temperature unutar dijelova lijevog krila već u 8:52 ujutro, ali nažalost posada je saznala za kvar tek koju minutu prije nego što je došlo do eksplozije. Pored same tehničke manjkavosti (loša kontrola proizvodnje izolacije spremnika) koji su omogućili da dođe do nesreće, naknadna istraga NASA-e i neovisnog odbora za istraživanje nesreće Columbije otkrila je niz nedostataka pri upravljanju letom.
Prizemljenje Discoveryja, Atlantisa i Endeavoura
Rezultat nesreće bila su prizemljenja preostala tri shuttlea; Discoveryja, Atlantisa i Endeavoura (izgrađenog da zamijeni Challenger), sve dok NASA i njezini izvođači ne razviju sredstva za sprječavanje sličnih nesreća, uključujući opremu za popravke u orbiti.
Razvoj Međunarodne svemirske postaje (ISS) u Zemljinoj orbiti bio je obustavljen nakon nesreće na Columbiji, sve dok se letovi shuttlea nisu nastavili. Ograničeno istraživanje na ISS-u provodile su naizmjenične posade od dvije osobe koje su slale ruske letjelice Sojuz. Shuttle se nije vratio u svemir sve do misije STS-114 koja je lansirana 26. srpnja 2005. godine.
https://kozmos.hr/prije-tocno-36-godina-doslo-je-do-tragicne-eksplozije-nasa-inog-challengera/
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Dooling, D. (2022, January 25). Columbia disaster. Encyclopedia Britannica.
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
