Kalam kozmološki argument je moderna formulacija kozmološkog argumenta za postojanje Boga. Ime je dobio po Kelamu (srednjovjekovna islamska skolastika) od kojeg su potekle njegove ključne ideje. William Lane Craig zaslužan je za popularizaciju tog argumenta u zapadnoj filozofiji krajem 70.-ih godina prošlog stoljeća.
Ideja
Ključna ideja iza argumenta jest metafizička nemogućnost stvarnih beskonačnosti te svemira koji seže beskonačno u prošlost. Ideju je preuzeo Craig od perzijskog-islamskog skolastičkog filozofa Al-Ghazalija iz 11. stoljeća. Ovo ga obilježje razlikuje od drugih kozmoloških argumenata poput onog Svetog Tome Akvinskog, koji počiva na nemogućnosti kauzalno uređenog beskonačnog regresa, te Leibniza i Samuela Clarkea, koji se referiraju na načelo dovoljnog razuma.
Od Craigove izvorne objave, kozmološki argument Kalam izazvao je javnu raspravu između Craiga i Grahama Oppija, Adolfa Grünbauma, J. L. Mackieja i Quentina Smitha te se često koristio u kršćanskoj apologetici. Prema Michaelu Martinu, kozmološki argumenti koje su iznijeli Craig, Bruce Reichenbach i Richard Swinburne su “među najsofisticiranijima i argumentiranima u suvremenoj teološkoj filozofiji”.
https://kozmos.hr/elon-musk-smatra-da-zivimo-u-simulaciji/
Argument
Kozmološki argument dolazi u obliku sljedećeg silogizma: sve što počinje postojati ima uzrok – svemir je počeo postojati – prema tome, svemir ima uzrok. S obzirom na zaključak, Craig dodaje daljnju premisu i zaključak na temelju konceptualne analize svojstava uzroka svemira: svemir ima uzrok – ako svemir ima uzrok, onda postoji neuzrokovani, osobni Stvoritelj svemira koji je bespočetan, nepromjenjiv, nematerijalan, bezvremenski, bezprostorni i enormno moćan – stoga postoji neuzrokovani, osobni Stvoritelj svemira koji je bespočetan, nepromjenjiv, nematerijalan, bezvremenski, bezprostorni i enormno moćan.
“… nadilazeći cijeli svemir postoji uzrok koji je doveo svemir u postojanje ex nihilo … cijeli naš svemir prouzročilo je postojanje nešto izvan njega i veće od njega. Jer nije tajna da je jedan od najvažnijih koncepcije onoga što teisti misle pod ‘Bog’ je Stvoritelj neba i zemlje“ – navodi Craig.
https://kozmos.hr/znanstvenik-s-harvarda-predlaze-novu-koncepciju-postanka-svemira-je-li-nas-svemir-nastao-u-naprednom-laboratoriju/
Povijest
Kozmološki argument temelji se na konceptu prvog pokretača, koji je uveo Aristotel. U ranokršćansku i neoplatonističku filozofiju ušao je u kasnoj antici, a razvio ga je Ivan Filopon. Zajedno s velikim dijelom klasične grčke filozofije, koncept je usvojen u srednjovjekovnoj islamskoj tradiciji tijekom islamskog zlatnog doba, gdje je dobio svoju najpotpuniju artikulaciju u rukama islamski učenjaka, najotvorenije kod teologa sunitske tradicije. Njegovi povijesni zagovornici uključuju Al-Kindija, Al-Ghazalija i Svetog Bonaventuru.
Jedna od najranijih formulacija Kalamskog kozmološkog argumenta u islamskoj filozofskoj tradiciji potječe od Al-Ghazalija, koji piše: “Svako biće koje počinje ima uzrok za svoj početak; sada je svijet biće koje počinje; dakle, posjeduje uzrok za svoj početak.”
Suvremena rasprava
Kozmološki argument bio je kritiziran od strane filozofa kao što su J. L. Mackie, Graham Oppy, Michael Martin, Quentin Smith, fizičara poput Paul Daviesa, Lawrence Kraussa i Victor Stengera te autora poput Dana Barkera.
Premisa prva: “Sve što počne postojati ima uzrok.”
William Lane Craig i James D. Sinclair izjavili su da je prva premisa očito istinita, barem vjerojatnije istinita od njezine negacije. Craig nudi sljedeća tri argumenta za istinitost prve premise.
Racionalna intuicija – Craig navodi da je prva premisa očito istinita, jer se temelji na metafizičkoj intuiciji da “nešto ne može nastati ni iz čega”, ili “Ex nihilo nihil fit”, koja potječe iz parmenidske filozofije. On navodi da kad bi nešto nastalo bez ikakvog uzroka to bi značilo da je nastalo iz ničega, što je, tvrdi, apsurdno.
Reductio ad absurdum – ako je premisa lažna, bilo bi neobjašnjivo zašto baš sve ne nastaje nasumično bez uzroka.
Induktivno zaključivanje iz uobičajenog iskustva i znanstvenih dokaza nikada ne krši istinitost prve premise.
Drugi su pak kritizirali Craiga i Sinclaira – “Mackie, Grünbaum, Smith i ja [Oppy] — među ostalima— doveli smo u pitanje prvu premisu: zašto bi se pretpostavilo da apsolutno sve što počinje postojati ima razlog za svoj početak postojanja?” Wes Morriston pak tvrdi da su kauzalni zakoni fizički procesi za koje imamo intuitivno znanje u kontekstu događaja unutar vremena i prostora, ali da takve intuicije ne vrijede za sam početak vremena.
Kao odgovor, Craig je ustvrdio da su kauzalni zakoni neograničene metafizičke istine koje “ne zavise od svojstava, kauzalnih moći i dispozicija prirodnih vrsta supstanci koje slučajno postoje”
Uobičajeni prigovor premisi poziva se na fenomen kvantne neodređenosti prema kojem se na subatomskoj razini, kauzalni princip raspada. Craig odgovara da je fenomen indeterminizma specifičan za Kopenhagensko tumačenje kvantne mehanike, ističući da je to samo jedno od niza različitih interpretacija od kojih su neka u potpunosti deterministička (spominjući Davida Bohma) i da se ni za jednu ne može definitivno reći da je istinita. On zaključuje da subatomska fizika nije dokazana iznimka od prve premise.
Filozof Quentin Smith naveo je primjer virtualnih čestica, koje se nasumično pojavljuju i nestaju tijekom promatranja, kako bi potvrdio održivost neuzrokovanih prirodnih pojava. Filozof Michael Martin također se osvrnuo na modele kvantnih fluktuacija vakuuma kako bi podržao ideju svemira s neuzrokovanim počecima. Craig je pak tvrdio da se kvantni vakuum, koji sadrži kvantificiranu, mjerljivu energiju, ne može opisati kao ‘ništa’, stoga se fenomeni koji potječu iz kvantnog vakuuma ne mogu opisati kao ‘bez uzroka’.
Premisa druga: “Svemir je počeo postojati.”
Craig brani drugu premisu, koristeći fizičke argumente s dokazima iz kozmologije i fizike te metafizičke argumente za nemogućnost stvarnih beskonačnosti u realnosti.
Craig se poziva na sljedeće dokaze; znanstvena potvrda protiv svemira koji seže beskonačno u prošlost u obliku Drugog zakona termodinamike; znanstveni dokazi da je svemir počeo postojati prije točno određenog konačnog vremenskog razdoblja odnosno tijekom Velikog praska; te Borde-Guth-Vilenkin teorem kozmološki teorem koji zaključuje da svaki svemir koji se u prosjeku širio tijekom svoje povijesti ne može biti beskonačan u prošlosti, već mora imati prostorno-vremensku granicu u prošlosti.
O metafizičkoj nemogućnosti stvarnih beskonačnosti, Craig koristi argumente; metafizičke nemogućnosti beskonačnog niza prošlih događaja citirajući poznati misaoni eksperiment Davida Hilberta – Hilbertov hotel; matematičke nemogućnosti formiranja stvarnog beskonačnog uzastopnim zbrajanjem.
Michael Martin se ne slaže s tim Craigovim tvrdnjama: “Craigovi a priori argumenti su neispravni ili pokazuju da stvarne beskonačnosti imaju čudna svojstva. Ova potonja činjenica je, međutim, dobro poznata i ne pokazuje ništa o tome je li logično nemoguće imati stvarne beskonačnosti u stvarnom svijetu.”
Zaključak: “Svemir ima uzrok.”
S obzirom da je kozmološki argument Kalam deduktivan argument, ako su obje premise istinite, nužno slijedi istinitost zaključka. U kritici Craigove knjige The Kalam Cosmological Argument, objavljenoj 1979., Michael Martin navodi: “Trebalo bi biti očito da je Craigov zaključak da je jedan osobni agent stvorio svemir logička greška. U najboljem scenraiju, ovaj argument pokazuje da su neki osobni agenti ili jedan agent stvorili svemir. Craig ne može valjano zaključiti da postoji jedan agent kreator. Naprotiv, možda su milijarde osobnih agenata uključenih u stvaranje.”
https://kozmos.hr/koriste-li-napredne-izvanzemaljske-civilizacije-svjetlosnu-tehnologiju/
Martin također tvrdi da Craig nije opravdao svoju tvrdnju o stvaranju “ex nihilo”, ističući da je svemir možda stvoren od već postojećeg materijala u bezvremenskom ili vječnom stanju. Štoviše, Craig svoj argument odvodi previše izvan onoga što njegove premise dopuštaju u zaključku da je stvaratelj veći od svemira. Za to navodi primjer roditelja koji “stvara” dijete koje na kraju postaje veće od njega ili nje.
Daljnji razvoj rasprave
Craig objašnjava karakteristike uzroka svemira na sljedeći način. Prvo stanje materijalnog svijeta ne može imati materijalno objašnjenje i mora nastati ex nihilo u biću bez materijalnog uzroka jer nikakvo prirodno objašnjenje ne može biti kauzalno prije samog postojanja prirodnog svijeta (prostor-vrijeme i njegov sadržaj). Iz toga nužno slijedi da je uzrok izvan prostora i vremena (bezvremeni, besprostorni), nematerijalan i enormno moćan, u dovođenju cjeline materijalne stvarnosti u postojanje. Čak i ako se postavi mnoštvo uzroka prije nastanka svemira, kauzalni lanac mora završiti u uzroku koji je apsolutno prvi i bezuzročan, inače bi nastao beskonačan regres uzroka, što Craig i Sinclair tvrde da je nemoguće. Occamova britva tvrdi da se jedinstvo Prvog uzroka treba pretpostaviti osim ako ne postoje posebni razlozi za vjerovanje da postoji više od jednog bezuzročnog uzroka. Uzročnost agenata i voljno djelovanje, jedini je ontološki uvjet u kojem učinak može nastati u odsutnosti prethodnih određujućih uvjeta. Stoga samo osobna, slobodna volja može objasniti porijeklo prvog vremenskog učinka iz nepromjenjivog uzroka. Apstraktni objekti, jedina druga ontološka kategorija za koju se zna da ima svojstva bezuzročnosti, bezprostornosti, bezvremena i nematerijalnosti, nema voljne kauzalne odnose.
Craig zaključuje da je uzrok postojanja svemira “neuzrokovani, osobni Stvoritelj koji je bez početka, nepromjenjiv, nematerijalan, bezvremenski, bezprostorni i enormno moćan”.
https://kozmos.hr/je-li-izvanzemaljska-inteligencija-uopce-bioloska/
Pored toga, Craig se drži A-teorije vremena, također poznate kao “napeta teorija vremena” ili prezentizam, za razliku od njezine alternative, B-teorije vremena, također poznate kao “nenapeta teorija vremena” ili eternalizam. Potonji bi omogućio svemiru da postoji bez napetosti kao četverodimenzionalni prostor-vremenski blok, pod kojim okolnostima svemir ne bi “počeo postojati”
Craig brani A-teoriju od prigovora J. M. E. McTaggarta i hibridnih A-B teoretičara. Filozof Yuri Balashov kritizirao je Craigov pokušaj da pomiri A-teoriju s relativnošću oslanjajući se na ‘neo-Lorentziansko tumačenje’ specijalne relativnosti. Balašov tvrdi: “Unatoč činjenici da prezentizam ima čvrstu potporu zdravog razuma i da se eternalizam buni protiv njega, eternalizam se naširoko smatra uobičajenim gledištem u suvremenim raspravama, a prezentizam vrlo problematičnim gledištem.” Craig je kritizirao Balashova zbog usvajanja verifikacionističke metodologije koja se ne bavi metafizičkim i teološkim temeljima A-teorije.
Nedavno se tvrdilo da obrana Kalamovog kozmološkog argumenta ne mora uključivati takvu predanost A-teoriji.Craig je od tada izmijenio svoje gledište o A-teoriji kao neophodnoj za Kalam, navodeći da, iako bi Kalam trebao biti preformuliran.
https://kozmos.hr/putovanje-kroz-vrijeme-i-paralelne-svemire-fikcija-ili-stvarnost/
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Graham Smith, “Arguing about the Kalam Cosmological Argument,” Philo, 5(1), 2002: 34–61
Reichenbach, Bruce (2004). “Cosmological Argument: The Causal Principle and Quantum Physics”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. Retrieved 10 September 2016
Smith, Quentin (2007). Martin, Michael (ed.). Kalam Cosmological Arguments for Atheism. Cambridge University Press.
Craig, William Lane (1979). The Kalām Cosmological Argument. Wipf & Stock Publishers. ISBN 978-1-57910-438-2.
Craig, William Lane; Moreland, J. P. (2009). The Blackwell Companion to Natural Theology. John Wiley and Sons. ISBN 978-1-4051-7657-6.
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
