NASA-ina svemirska letjelica New Horizons ušla je u povijest donjevši nam prve slike Plutona i njegovih mjeseca, snimljenih izbliza.
Plutonova ‘tamna strana’
Istraživači iz tima New Horizons, predvođeni Todom Lauerom iz Nacionalnog laboratorija za optičku infracrvenu astronomiju Nacionalne znanstvene zaklade u Tucsonu, Arizona, proširili su Plutonov ‘foto album’ kako bi uključili dio njegovog krajolika koji nije bio izravno osvijetljen Sunčevom svjetlošću – ono što tim naziva Plutonovom “tamnom stranom”.
Nakon što je 14. srpnja 2015. letio unutar 12.550 kilometara od Plutonove ledene površine, New Horizons je krenuo prema objektu na Kuiperovom pojasu, Arrokoth, brzinom od 14,5 kilometara u sekundi. No, dok je napuštao Pluton, letjelica se osvrnula na patuljasti planet i snimila niz slika njegove tamne strane. Osvijetljena udaljenim Suncem, Plutonova maglovita atmosfera isticala se kao briljantni svjetlosni prsten koji okružuje Plutonovu tamnu stranu.
Iz svoje točke gledišta kada je ovaj eksperiment proveden, New Horizons je uglavnom mogao vidjeti Plutonovu južnu hemisferu, čiji je veliki dio prelazio u zimsku sezonsku tamu – nešto slično mračnim, višemjesečnim arktičkim i antarktičkim zimama na Zemlji, osim što na Plutonu svako godišnje doba traje 62 zemaljske godine. Srećom, dio Plutonove tamne južne hemisfere bio je osvijetljen slabom Sunčevom svjetlošću koja se reflektirala od ledene površine najvećeg Plutonovog mjeseca, Harona.
https://kozmos.hr/tajanstvene-crvene-mrlje-na-plutonovoj-povrsini-zbunjuju-znanstvenike/
Pluton i Haron slični Zemlji i Mjesecu
Taj dio “svjetlosti Harona” bio je dovoljno taman da istraživači otkriju detalje Plutonove južne hemisfere koji se nisu mogli inspektirati na drugi način. “U zapanjujućoj koincidenciji, količina Haronove svjetlosti na Plutonu slična je onoj od Mjeseca na Zemlji, i to po fazama”, izjavio je Lauer. “U to vrijeme, osvjetljenje Harona na Plutonu bilo je slično onom s našeg Mjeseca na Zemlji u fazi prve četvrtine.”
Istraživači su 20. listopada objavili sliku tamne strane Plutona i njezino znanstveno tumačenje u časopisu The Planetary Science Journal. Pronalaženje detalja na površini Plutona na slaboj Mjesečini nije bilo lako. Kada se osvrnemo na Pluton pomoću Uređaja za izviđanje dugog dometa New Horizons (LORRI), raspršena svjetlost sa Sunca (koje je bilo ravno iza Plutona) proizvela je složeni uzorak pozadinskog svjetla koji je bio 1000 puta jači od signala koji proizvodi Haronovo svjetlo, tvrdi suistraživač New Horizonsa i projektni znanstvenik Hale Weaver iz Laboratoriju za primijenjenu fiziku Johns Hopkins.
Osim toga, svijetli prsten atmosferske izmaglice koji okružuje Pluton bio je i sam jako preeksponiran, stvarajući dodatne smetnje na slikama. “Problem je bio sličan pokušaju gledanja uličnog znaka kroz prljavo vjetrobransko staklo dok vozite prema zalazećem Suncu, bez štitnika za sunce”, rekao je John Spencer, suistražitelj New Horizonsa i planetarni znanstvenik na Southwest Research Institute u Boulderu, Colorado, koautor studije.
Bila je potrebna kombinacija 360 slika Plutonove tamne strane i još 360 slika bez Plutona, da bi se proizvela konačna fotografija bez smetnji, ostavljajući samo signal proizveden svjetlošću reflektiranom od Harona. Alan Stern, glavni istraživač New Horizonsa na Southwest Research Institutu, dodao je da je “rad obrade slike koji je vodio Tod Lauer bio vrhunski i omogućio nam je da naučimo neke fascinantne stvari o dijelu Plutona koji inače ne bismo poznavali.”
Značajke Plutonove tamne strane
Dobivena slika, iako još uvijek sadrži digitalni šum, pokazuje nekoliko istaknutih značajki na zasjenjenoj površini Plutona. Najistaknutija od njih je tamna zona polumjeseca na zapadu, gdje nije padala ni Sunčeva svjetlost, ni svjetlost Harona kada jeNew Horizons snimao slike. Također je uočljiva velika, svijetla regija na pola puta između Plutonovog južnog pola i njegovog ekvatora. Tim sumnja da bi to moglo biti naslaga leda dušika ili metana sličnog Plutonovom ledenom “srcu” na njegovoj drugoj strani.
Čini se da su Plutonov južni pol i područje oko njega prekriveni tamnim materijalom, u oštroj suprotnosti sa bljeđom površinom Plutonove sjeverne hemisfere. Istraživači sumnjaju da bi ta razlika mogla biti posljedica toga što je Pluton nedavno završio svoje južno ljeto (koje je završilo 15 godina prije preleta). Tijekom ljeta, tim sugerira da su led dušika i metana na jugu možda sublimirali s površine, pretvarajući se direktno u paru, dok su se tamne čestice magle taložile nad regijom.
https://kozmos.hr/plutonova-atmosfera-polako-nestaje-u-svemir/
Potvrđivanje rezultata
Budući instrumenti sa Zemlje, mogli bi provjeriti rezultate tima i potvrditi njihove druge sumnje, ali to bi zahtijevalo da Plutonova južna hemisfera bude izložena Sunčevoj svjetlosti – nešto što se neće dogoditi još barem 100 godina. “Najlakši način da potvrdimo naše rezultate jest da pošaljemo drugu misiju”, rekao je Lauer.
Laboratorij za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins u Laurelu, Maryland, dizajnirao je, izgradio i upravlja svemirskom letjelicom New Horizons (misija NASA-ine Uprave za znanstvene misije). MSFC Planetary Management Office osigurava NASA-in nadzor nad radom New Horizons-a. Southwest Research Institute, sa sjedištem u San Antoniju, usmjerava misiju preko glavnog istraživača Sterna i vodi znanstveni tim, operacije nosivosti i znanstveno planiranje leta. New Horizons dio je programa New Frontiers kojim upravlja NASA-in Marshall Space Flight Center u Huntsvilleu, Alabama.
https://kozmos.hr/covjek-koji-je-denominirao-pluton-sada-predlaze-novi-planet-u-suncevom-sustavu/
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
